Porodica, višećelijski organizam
Nasilje u porodici, bez obzira na naziv, ne tiče se samo (određene) porodice, već se tiče celokupnog društva i može da se rešava jedino kroz društvenu saradnju. Nisam bez razloga uporedila sadašnje napore države sa stavljanjem flastera na rak ranu, jer nasilje u porodici prožima društvo kao što rak prožima oboleli organizam. A kada se bolest dovoljno proširi, izuzetno je lako bolesno tkivo proglasiti za zdravo.
U prethodnom delu sam pisala o radu državnih službi. Neosporno je da bez donošenja zakona i bez rada državnih službi malo šta može da se promeni kada je u pitanju nasilje u porodici. Međutim, bez podrške celokupnog društva, rad državnih službi je prilično ograničen.
Vratimo se sada službama na kratko. Uznemirenje oko kriminalizacija nasilja u porodici je dolazilo u talasima, a poslednji veći talas je došao sa proširenjem pojma nasilja. Naime, u članu 194, stav 1, Krivičnog zakonika republike Srbije stoji:
Dakle, zakonom je postalo kažnjivo i "drsko ili bezobzirno ponašanje" čime za nasilje u porodici prestaje da se smatra samo fizičko nasilje. Ove izmene su u Krivični zakonik uvedene 2005. godine. Početkom 2011. godine Željka Buturović u svojoj redovnoj kolumni u Politici piše o tome kako pojam nasilja treba suziti. A zašto? Pa, zato što se time stvara pogrešna slika o problemu nasilja u porodici. A dokazi koje Buturović navodi kako bi dokazala svoju tvrdnju:
sa jedne strane, a sa druge:
Nasilje u porodici, bez obzira na naziv, ne tiče se samo (određene) porodice, već se tiče celokupnog društva i može da se rešava jedino kroz društvenu saradnju. Nisam bez razloga uporedila sadašnje napore države sa stavljanjem flastera na rak ranu, jer nasilje u porodici prožima društvo kao što rak prožima oboleli organizam. A kada se bolest dovoljno proširi, izuzetno je lako bolesno tkivo proglasiti za zdravo.
U prethodnom delu sam pisala o radu državnih službi. Neosporno je da bez donošenja zakona i bez rada državnih službi malo šta može da se promeni kada je u pitanju nasilje u porodici. Međutim, bez podrške celokupnog društva, rad državnih službi je prilično ograničen.
Vratimo se sada službama na kratko. Uznemirenje oko kriminalizacija nasilja u porodici je dolazilo u talasima, a poslednji veći talas je došao sa proširenjem pojma nasilja. Naime, u članu 194, stav 1, Krivičnog zakonika republike Srbije stoji:
Ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana svoje porodice, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
Prema nedavnom pisanju štampe, istraživanjem Uprave za rodnu ravnopravnost je ustanovljeno da je više od polovine žena u Srbiji (54 odsto) doživelo neku vrstu porodičnog nasilja
Prošle godine u Srbiji je ubijena trideset jedna žena, što je svakako strašan broj, ali za nekoliko miliona manja od navedenog broja žrtava nasilja.