Ako je verovati tekstu na četvrtoj strani jučerašnjih (24.07.2012) niških Narodnih novina devojke vole decu, dok mladići vole - čipove. U pitanju je članak o tek završenom upisu na fakultete, koji je i ove godine u Nišu prošao bez previše iznenađenja. Devojke su se i ove godine pretežno opredeljivale za humanističke nauke, dok su mladići dominirali na tehničkim fakultetima. Šta na to imaju da kažu zaposleni na Mašinskom fakultetu u Nišu (napomena, nije navedeno koji zaposleni, da li su u pitanju pomoćni radnici, asistenti, predavači, prodekani, dekan; mi to ne možemo da znamo):
Tehničke nauke su teške, zahtevaju više rada i zalaganja, ali to ne znači da devojke ne mogu da ih savladaju.Čemu ovo "ali"? Ako devojke mogu da ih savladaju, "ali" postaje apsolutno besmisleno i služi samo da bi se stereotip naveo i u istoj rečenici pobio. Odnosno, ne pobio, već da bi se naveli izuzeci koji dokazuju pravilo:
Šta više, kod nas su upravo one među najboljim studentima, ali se teže odlučuju da upišu mašinstvo.Zaposleni na Mašinskom daje i procenu zašto je tako.
Jedan od razloga je i to što moraju da razmišljaju o budućnosti. Mada sa tehničkim fakultetom imaju veću prolaznost u inostranstvu, one su uvek svesne i odricanja koje ih čeka zbog toga, ali i činjenice da kao inženjeri moraju da rade i na terenu, a to znači više odsustvovanja od kuće. Po prirodi stvari one su te koje brinu o deci.