29. 11. 2012.

The more you know


Pokret za muška prava - u originalu Men's Rights Movement (MRM), pokret je koji se bavi pitanjima diskriminacije muškaraca. MRM je nastao 70tih godina odbacivanjem feminističkih principa. Naime, u drugom talasu feminizma, razvojem pokreta i teorije, došlo se do zaključka da patrijarhalni pokret nanosi štetu i muškarcima. Kako se šteta koju od patrijarhata trpe muškarci i žene razlikuje, bilo je sasvim logično da se u okviru feminističkog pokreta deo ljudi bavi isključivo tim pitanjima, koristeći iste teorijske i aktivističke alate. Onaj deo koji je odbacio feminističke principe i oformio MRM počeo je za sva zla koja muškarci trpe da okrivljuje žene, a pre svega feministkinje. U okviru feminizma se naravno nastavlja sa bavljenjem temama koje se tiču muškaraca.  

Kod nas još uvek nema pokreta za muška prava, ali su narativi kojima se MRA služe već uveliko prisutini; to su poznati narativi, duboko ukorenjeni u mizoginiji. Tekst koji prenosim pokazuje da mogu da budu izuzetno opasni.

Kada MRM narativi ubijaju

Takozvani „pokret za muška prava“ jako je uporan u nameri da ubedi javnost kako je problem nasilja u porodici prenaglašen od strane feministkinja, i da mnoge, čak i većina žrtava lažu policiju i sudove, koji im veruju na reč jer je pravosuđe u kandžama svemoćnog feminističkog režima. Ovaj narativ ima velku moć jer se naslanja na duboko ukorenjene stereotipe o ženama kao lažljivim, manipulativnim sponozorušama. Na žalost, rasprostranjena spremnost da se poveruje u sva anti-feministička trabunjanja o lažljivim ženama u ortaštvu sa policijom, može dovesti i do tragedije, kako pokazuje ovonedeljna Draga Saveta:


27. 11. 2012.

Nevidljiva žena: Hajnalka Buš

Svaki komentar bi bio suvišan. Pustimo ženu da ispriča svoju priču.


Hvala @cyberwanderlust.

Feministkinje od slame

"Straw man" argument predstavlja grešku gde osoba pogrešno predstavi argumente suprotne strane, a zatim nastupa protiv pogrešno predstavljenih argumenata. Feminizam kao pokret, feministički argumenti i feministkinje su najčešće u javnosti predstavljene izuzetno stereotipno i pogrešno. Većina tekstova/osoba koji pokušavaju da debatuju sa feminizmom/feministkinjama u stvari se obraćaju nepostojećim, karikiranim argumentima. Da ne bih nabrajala sve što se feminizmu i feministkinjama pripisuje, prenosim ovaj internet stripčić (nije baš stripčić, malo je duži, ali vredi; takođe, na engleskom je, ali mi se čini da je razumljivo i bez znanja jezika).

15. 11. 2012.

Nevinost bez zaštite

Povodom brutalnog ubistva mlade žene iz Novog Sada napisano je dosta članaka. Međutim, i ovime ću po drugi put u nedelju dana pohvaliti Blic ženu, ovo je po svim merilima najbolji osvrt na taj događaj. Gordana Golubović članak naslovljava pitanjem Tukao je sedam godina, a ona je ostala s njim. Zašto? i u potrazi za odgovorom uspeva da se, uz dužno poštovanje, osvrne na taj slučaj, ali i da ukaže na širi društveni problem. Pored kratkog citata (koji je u službi teksta) prijatelja i poznanika žrtve koji svedoče o nasilju koje je ona trpela, sagovornice novinarke su i Vesna Stanojević iz "Sigurne kuće" i Sanja Perković iz Psihološkog centra "Strenum". Izborom sagovornica ovaj tekst se izdvaja iz mora senzacionalističkih opisa mučenja koje je mlada žena trpela tokom sedam godina.

Dve stručnjakinje nude objašnjenje, ne zašto je ova konkretna žena ostajala u nasilnoj vezi toliko dugo, već zašto žrtve dugi niz godina ostaju u nasilnim vezama. Niko ne može konkretno da tvrdi šta je bilo presudno u ovom slučaju, međutim, neke stvari su zajedničke velikom broju slučajeva. Stručnjakinje navode strah i gubitak samopouzdanja kod žrtve:
Po pravilu uvek na početku jedne takve patološke veze, muškarac svoju ljubomoru hrani time što proverava ženu, kritikuje je i izvlači i njenog okruženja, porodice i prijatelja. U takvim uslovima kada žena izgubi samopozdanje i samopoštovanje, a više nema mrežu podrške sa strane, počinje i fizičko zlostavljanje- objašnjava Sanja Perković.
Ipak, čitalaštvo koje je jednom naučeno da instinktivno reaguje na određene ključne reči ili fotografije, nastavlja tako da reaguje i kada naiđe na tekst koji se trudi da razjasni (a ne senzacionalizuje). Neki od odabranih komentara na ovaj tekst:

14. 11. 2012.

Ako je žena ubijena, a nema nikog da potvrdi njenu čednost, da li je ona zaista žrtva?

U Novom Sadu devojka je prebijena na smrt. Po svemu sudeći (uključujući i priznanje na fejsbuku) ubio ju je njen momak, "od ranije poznat policiji". Po svemu sudeći, policiji je bio poznat i po nasilju nad svojom devojkom. Da li je za to krivo društvo odnosno komšije koji nisu prijavili/prijavljivali nasilje kada ga primete? Da li je krivo šire društvo koje na nasilje nad ženama okreće glavu? Da li su krive institutcije koje se nasiljem nad ženama ne bave sve dok ne dođe do smrtnog slučaja? Da li je kriv samo i isključivo nasilnik koji je prebio devojku na smrt? Ne. Kriva je ona.

Bar tu poruku šalju komentatori i komentatorke onlajn izdanja dnevnih novina, kao i moderacija koja je odlučila da te komentatore objavi. Evo nekoliko 'odabranih':


12. 11. 2012.

Jedna je majka


Ništa lepše od iznenađenja. Tako me je danas Blic žena iznenadila prevodom (opet samo dela, opet bez navođenja izvora... ali ja sam ipak našla original) teksta o ocu koji se aktivno uključio u hranjenje svog deteta. Ono što nije bilo iznenađujuće je komentar na ovaj tekst:
Dojenje je najbolje jer da nije tako prirodan bi bio neki drugi način ishrane. Svi koji ne mogu da istrpe malo nespavanja,neizlaženja itd. su sebični i ne misle o tome šta je najbolje za njihovo dijete ,nego sve u životu podređuju sebi i svojim hirovima.
Iako se i u ovoj skraćenoj verziji teksta sasvim jasno vidi da odluka ovog para nije doneta zbog hira 
Betsi je zaista želela da doji našu bebu, trudila se, ali nije bilo lako. Nastao je problem sa mlekom i Tomas nije mogao da se nahrani.
autorka komentara nalazi za shodno da tu odluku ipak proglasi "pogrešnom", jer samo je jedan "prirodan" (a stoga valjda i "tačan") način.

Jako je interesantno da se komentatorka nije osvrnula na činjenicu da je hranjenje formulom omogućilo ocu da se zbliži sa svojim sinom u ranim mesecima (što je obično 'privilegija' majke), a samim time omogućilo tom dečaku da raste u svetu u kome se briga o drugima i nežnost ne smatraju isključivo odgovornošću žena. Međutim, komentatorka očigledno ne živi u takvom svetu, i njena optužba za sebičnost, hirovitost i neprirodnost je sasvim očigledno upućena majci bebe; reč prirodno jasno upućuje na to. U tekstu vidi da su se oba roditelja podjednako starala o detetu i da dete nije 'patilo' zbog načina hranjenja. Naprotiv. Brak roditelja se poboljšao, a samim time i život deteta. Ali to nije dovoljno komentatorki Blic žene. Jer, jedna je majka... Šta god to značilo.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...