Pre nešto više od godinu dana objavila sam prevod teksta pod nazivom Ne postoji "muška" i "ženska" matematička sposobnost. Taj tekst predstavlja prikaz iscrpnog istraživanja koje pokazuje kako razlike u matematičkim rezultatima dečaka i devojčica faktički ne postoje (globalno gledano).
U intervjuu objavljenom na sajtu Blica (u okviru Blic TVa) direktor Matematičke gimnazije u Beogradu Srđan Ognjanović izjavio je sledeće:
U blagu odbranu direktora Ognjanovića, on nije tek tako izjavio ovo. Postavljeno mu je pitanje "Zašto su muškarci bolji matematičari od žena?" i on je na to pitanje odgovorio. To naravno ne umanjuje problematičnost tog stava kada ga izriče direktor matematičke gimnazije, osoba koja je ranije radila sa decom kao profesor matematike. Time se dovodi u pitanje njegova kompetentnost za obavljanje posla direktora gimnazije. Kako tretira devojke koje upišu tu gimnaziju? Da li ih nepotrebno kažnjava? Da li ih ne šalje na takmičenja? Da li je tokom profesorskih dana više nagrađivao dečake? Ali to nisu pitanja kojima ja mogu da se bavim. To su pitanja kojima bi trebalo da se bavi prosvetna inspekcija (mada su šanse da se tako nešto desi manje od šansi da Srđan Ognjanović promeni stav o matematičarkama).
Bilo bi interesantno saznati kako se došlo do toga da intervju sa direktorom matematičke gimnazije otpočne pitanjem "Zašto su muškarci bolji matematičari od žena?" Kako je moguće da se to smatra pitanjem koje se treba postaviti osobi koja se bavi obrazovanjem muške, ali i ženske dece? Kako će učenice te gimnazije reagovati kada vide ovaj intervju? A kako učenici? Da li će zadirkivati drugarice iz razreda? Da li je novinarki i urednicima Blica to uopšte palo na pamet, ili su kao i uvek izabrali put kojim se uvek ide, put popločan stereotipima?
Ponavljam ilustraciju http://xkcd.com/385/ |
Teško je reći zašto su muškarci bolji matematičari i to me intrigira već 40 godina. Ne samo u matematici, već i u drugim prirodnim naukama muškarci su dominantni, tako je bilo kroz istoriju, a tako je i sada. Ima i žena naučnica i koje su sjajne u matematici, ali to je zanemarljiv broj - kaže Ognjanović, i dodaje kako se to ranije tumačilo nekim istorijskim relacijama kada su žene bile predodređene da budu majke i domaćice, što danas nije slučaj.
U blagu odbranu direktora Ognjanovića, on nije tek tako izjavio ovo. Postavljeno mu je pitanje "Zašto su muškarci bolji matematičari od žena?" i on je na to pitanje odgovorio. To naravno ne umanjuje problematičnost tog stava kada ga izriče direktor matematičke gimnazije, osoba koja je ranije radila sa decom kao profesor matematike. Time se dovodi u pitanje njegova kompetentnost za obavljanje posla direktora gimnazije. Kako tretira devojke koje upišu tu gimnaziju? Da li ih nepotrebno kažnjava? Da li ih ne šalje na takmičenja? Da li je tokom profesorskih dana više nagrađivao dečake? Ali to nisu pitanja kojima ja mogu da se bavim. To su pitanja kojima bi trebalo da se bavi prosvetna inspekcija (mada su šanse da se tako nešto desi manje od šansi da Srđan Ognjanović promeni stav o matematičarkama).
Bilo bi interesantno saznati kako se došlo do toga da intervju sa direktorom matematičke gimnazije otpočne pitanjem "Zašto su muškarci bolji matematičari od žena?" Kako je moguće da se to smatra pitanjem koje se treba postaviti osobi koja se bavi obrazovanjem muške, ali i ženske dece? Kako će učenice te gimnazije reagovati kada vide ovaj intervju? A kako učenici? Da li će zadirkivati drugarice iz razreda? Da li je novinarki i urednicima Blica to uopšte palo na pamet, ili su kao i uvek izabrali put kojim se uvek ide, put popločan stereotipima?