25. 06. 2013.

Povodom slučaja M.M.

Tekst sa zvaničnog bloga Žena s Interneta čija sam i ja članica


“Žene s Interneta” stoje uz M. M. koju mediji i brojni komentatori po društvenim mrežama i novinskim portalima besomučno i brutalno razvlače, osuđuju i napadaju, služeći se uvreženim kulturnim narativom o ženama koje prijavljuju lažna silovanja,  da li zbog slave i notornosti, da li zbog želje da napakoste muškarcima. U realnosti, pak, žene se masovno boje i stide da prijave silovanje, dobrim delom zbog opšteg nepoverenja i socijalne stigme kojima doprinosi izveštavanje kome s užasom svedočimo.
Bez ikakvog srama i elementarne ljudske pristojnosti i kršeći pravila novinarskog kodeksa novine 24 sata, Blic , Kurir, Press, Novosti, i brojni drugi mediji izveštavaju kako M. M. nije silovana, a tu tvrdnju potkrepljuju pozivanjem na lekarski pregled i na policijske izvore koji opisuju njeno nepouzdano svedočenje.
Da raščistimo: lekarskim pregledom se NE može utvrditi da žena nije silovana. To što policija, navodno, „sumnja u njenu verziju priče“, NIJE dokaz da je ona netačna.
Sem toga, silovanje je traumatično iskustvo te je sasvim logično da žrtva ne da jasnu i koherentnu izjavu o okolnostima i počiniocima zločina. Pride, zločin silovanja ne mora da uključuje primenu fizičke sile, a često uključuje druge vrste onesposobljavanja kao što su alkohol i droge koje mogu da utiču na žrtvino kasnije svedočenje. Najzad, i najvažnije, policija nipošto ne treba da svoje „sumnje“ objavljuje javnosti! Ovakvo izveštavanje, pak, jeste aktivni činilac u kreiranju atmosfere straha, stida i nemoći za žrtve silovanja kao i za sve žene. Svaka spekulacija o tome kako se zločin možda nije dogodio jeste NEHUMANA I NEPRISTOJNA.
Senazacionalističko pisanje medija o jako osetljivoj temi silovanja proizvodi sasvim konkretne i izuzetno štetne posledice po konkretnu ženu i šire društvo, a koje se mogu naslutiti po komentarima na internet stranicama pomenutih medija. Komentatori koji se pak osećaju pozvanim da se na račun ove priče sprdaju, da vređaju ovu ženu, spekulišu o njenim motivima i karakteru, te da se nad njom verbalno iživljavaju na sve moguće načine – nemaju u sebi više ni dozu ljudskosti. Patrijarhalna dehumanizacija žena u krajnjoj liniji delegitimiše svaku pretenziju na ljudskost kod onih koji u njoj aktivno učestvuju.
Prilažemo i link do priručnika Autonomnog ženskog centra sa osnovnim informacijama o užasnom zločinu silovanja i praktičnim savetima o tome kako pomoći ženama.
Solidarne sa ženama, uvek i svuda!
Žene sa Interneta

11. 06. 2013.

Zar ženskinju dati muško obrazovanje?

No girls allowed!
Osim toga, kakvu će korist imati ovo malo države i ovaj raskomadani narod ako i ženskinju da muško obrazovanje? Da li će se na ovaj način doći do razumnijih domaćica i spremnijih matera? Ne samo da sumnjam, već protivno mislim. Ovako radeći, mi prosto u ženskinju spremamo konkurente muškima. Kom li onda ostavljamo poslove domaćica i matera? Sve mi se čini da mi rasipamo snagu narodu radeći na ovaj način. Za ženskinje ženske škole dajmo. Za obe je strane štetno da zajedno uče.
Pišući izveštaj za školsku 1890/91 godinu ministarstvu prosvete i crkvenih pitanja direktor Niške gimnazije Mihailo Marković posebno je naglasio problem zajedničkog obrazovanja mladića i devojaka. On ističe da se time izaziva nesklad u muško-ženskim odnosima, odnosno da umesto sklada i saradnje možemo da se susretnemo sa konkurencijom.

Za Dušana nema ručnog rada, pouke za domaćice
i poljoprivredne pouke
Godina 1919
Insistiranje na različitom obrazovanju muške i ženske dece je insistiranje na tome da se deca od malena uče "prirodnim" rodnim ulogama. Naravno da je reč prirodno pod navodnicima - jer da su te rodne uloge toliko prirodne ne bi imalo veze što devojčice učite višoj matematici i poručujete im da mogu da budu naučnice, ili da mogu da budu političarke ili da vode sopstvene firme. One bi, čim dođe vreme za to, samo skliznule u uloge supruge, majke, domaćice i počele bi da prave pite od sukanih kora bez problema. I ne bi se bunile!

Međutim, nije tako. Čim devojčicama ostavite mogućnost da se razvijaju, i da postaju uspešne na raznim poljima (a ne samo u poljima), one će te mogućnosti iskoristiti. Naravno neće svaka jednako uspešno iskoristiti ponuđeno joj obrazovanje, ali to isto važi i za dečake.

Čemu ova istorijska lekcija? Pa zato što ukoliko ne učimo od istorije, osuđeni smo da je ponavljamo.
...
Grgurović kaže da rad vaspitača s mališanima u ruskim vrtićima daje odlične rezultate i da će svoje utiske preneti i školskoj upravi. Ukoliko bude odobreno, Predškolska ustanova pokušaće da ruski metod prenese i u novosadske vrtiće.
- To znači da bismo devojčice odvajali od dečaka samo u kreativnim radionicama. U njima će se dečaci učiti majstorskim veštinama, a devojčice frizerskim - objasnio je Grgurović.
Komentar nije neophodan; jedino što mogu da kažem direktoru "Radosnog detinjstva" Marku Grguroviću je - SEDI, NEDOVOLJAN 1.

07. 06. 2013.

Kakvo je tvoje "ginekološko iskustvo" u Srbiji?

Početkom ove nedelje SPC (Sprska pravoslavna crkva) javno je podržala inicijativu lekara vernika da se u Srbiji zabrani abortus.

Kao deo reakcije na to (biće i tekstova na ovom blogu, a već ima tekstova na FB stranici), mi, Žene sa interneta odlučile smo da pokrenemo priču o reproduktivnom zdravlju u Srbiji, tačnije, da pozovemo devojke i žene da podele svoja iskustva. Pozvale smo devojke i žene da ispričaju sa čime se sreću u ginekološkim ordinacijama, kakve informacije dobijaju ili ne, kako se odgovara na njihova pitanja o kontracepciji ili prekidu trudnoće, kako ih tretiraju doktori/ke, a kako medicinske sestre, odnosno, pozvale smo ih da anonimno podele svoja ginekološka iskustva. Jako brzo nam je pristigao veliki broj svedočanstava, te smo odlučile da bi najbolje bilo da ta svedočanstva dobiju sopstvenu platformu - i tako je nastao blog Žene sa interneta.

Svedočanstva su iskrena i, možete ovo smatrati upozorenjem, ima i potresnih. Ovom prilikom vas pozivam da podelite i vi vaša ginekološka iskustva, prijatna ili neprijatna, dobra i loša, nebitno. Bitno je da počnemo da pričamo o tome kako se prema ženama ophode u službama namenjenim njima (odnosno nama). Dakle, popunite anketu, potpuno anonimno, podelite svoje iskustvo, ispričajte svoju priču.

Jedno od svedočanstava


04. 06. 2013.

Dok trol trola

Džesika Valenti o tome kako se nositi sa trolovima na internetu.


Jebeš ostajanje na nivou: prednosti spuštanja na njihov nivo

Ne hranite trolove: verovatno najčešća fraza koja se čuje kada se priča o onlajn diskusijama, naročito kada se pomenu mizogine osobe u razgovorima o feminizmu. Glavna ideja je da se seksistima uskrati pažnja koju očigledno očajnički žele. Osim toga, zašto se spuštati na njihov nivo?

Ali ostajanje na nivou je precenjeno. Zahteva ćutanje pred nasilnom mizoginijom, i mentalitet okretanja drugog obraza koje društvo toliko dugo zahteva od žena. Moćan feministički pokret je osigurao da žene ne prihvataju nepravde oflajn – zašto bismo se onda pokoravale na interentu?

Kada sam započela blog Feministing 2004 godine, odmah smo počele da dobijamo preteće mejlove. U početku je bilo lakše ignorisati hejtere, ali bilo je izuzetno teško svakog dana pisati o feminističkim pitanjima bez da se osvrnemo na užasan bekleš koji smo trpele „iza scene“. Onda smo napravile seriju postova koje smo nazvale „Anti-feministička pošta“ – objavile smo preteće mejlove, ismevajući često iznenađujuće glupu prozu. („Zašto moraš da budeš za abortus da bi bila za prava žena? Kako može da bude deo tvog tela ako je muško?“) To je bio način da kroz humor povratimo moć, dok smo u isto vreme otkrivale koliko mržnje je još uvek usmereno na žene koje javno izraze mišljenje.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...