27. 08. 2013.

Mahi, mahi, mahinalno - drugi nastavak

Nastavljamo sa tekstom o Centru za razvoj prava muškaraca heteroseksualne orijentacije, i u ovom delu se bavimo zbrkom u glavi predsednika Centra, Gorana Puzića. Uživajte.

Deo treći: O kognitivnoj disonanci 

Kognitivna disonanca predstavlja situaciju u kojoj pokušavate da u isto vreme održite dva dijametralno suprotna uverenja, stavove ili načine delovanja. Teoriju o kognitivnoj disonanci je razvio psiholog Leon Festinger 1957 godine. Po toj teoriji, postojanje kognitivne disonance stvara osećanje neprijatnosti koje vodi do promene jednog od stava, uverenja ili načina delovanja kako bi se održala harmonija kojoj um teži.

Nasuprot teoriji, u praksi interent komentarisanja termin 'kognitivna disonanca' se koristi kao opis komentara, tekstova, postova i svega drugog, što sadrži kontradiktorne stavove. Razlika je u tome što se ovim terminom na internetu opisuju stavovi osoba koje ne teže uspostavljanju ravnoteže time što će jedan stav promeniti, već upravo, raznim mentalnim gimnastikama teže da oba stava opravdaju. U komentarisanju stavova Gorana Puzića, ja ću se koristiti internetskom interpretacijom termina.

Goran Puzić pokušava da objasni svoje stavove

18. 08. 2013.

Mahi, mahi, mahinalno - prvi nastavak

Sledi poduži tekst o Centru za razvoj prava muškaraca heteroseksualne orijentacije u više nastavaka. Najverovatnije će ih biti tri, ali može se desiti da dobijete i bonus tekst. Radi lakše orijentacije, nastavci su podeljeni na delove. Čemu toliko tekstova o jednoj nevladinoj organizaciji, odnosno Centru, za koji do juče niko nije čuo? O tome će najviše biti reči u poslednjem delu, međutim, samo da napomenem da sam, za potrebe ovih tekstova, odslušala i transkribovala najveći deo ovog polu-časovnog intervjua sa predsednikom Centra Goranom Puzićem. I ne, ovo uopšte nije pasivno-agresivna poruka kako bih vas naterala da pročitate moj tekst. Možda samo malo...

Deo prvi: O Centru za razvoj prava muškaraca heteroseksualne orijentacije

Krajem 2011 godine u Srbiji je osnovan Centar za razvoj prava muškaraca heteroseksualne orijentacije. Kako bismo ih bolje upoznali koristićemo radio intervju predsednika Centra iz 2012 godine. Predsednik udruženja je doc. Dr Goran Puzić, inače prodekan za nastavu na Fakultetu za poslovne studije Vršac (Univerzitet Megatrend) I professor na istom fakultetu.

Krenimo od inspiracije za nastanak ovog centra.

Ne možete da planirate gde ćete biti kada dobijete inspiraciju
U jednom neformalnom razgovoru dok smo zaista pekli roštilj kod jednog prijatelja pogledali smo dve TV stanice oko 11 noću. To je bilo negde septembra meseca prošle godine. Šta smo zaključili i zašto smo osnovali centar naravno i vrlo intrigantan naziv. Kad smo pogledali RTS1 u tom periodu naravno bila je gej populacija prisutna. Na B92 čekajući vesti bile su prisutne feministkinje i ja sam onako mahinalno rekao "ljudi moji pa šta je ovo samo gej populacija i feministkinje, gde su radnici ljudi kojima su razorene fabrike ljudi koji su ostali bez posla ljudi koji su u velikim problemima i gde su naravno muškarci ako se stalno borimo za prava žena sa jedne strane i sa druge strane imamo dosta prisutni uticaj gej populacije počev od onih ovaj organizacija prve gej parade pa i pokušaja organizacije druge gej parade zaključili smo da je najbolje osnovati centar koji će direktno da se bori protiv toga". I ja sam izabran na skupštini za predsednika. 

09. 08. 2013.

Mi smo ovde samo zbog ljubavi ... i para

Ma kakve veze ovo ima sa Gučom?
Počela je Guča.
Pred najvećim šatorom u Guči okupio se svet. I staro i mlado i muško i žensko gleda i ne trepće. Unutra polugole devojke, crnka i plavuša, zanosno igraju i mešaju grudima i kukovima. Na oznojenim telima nalepljene su im novčanice.
obaveštava nas Blic. Tekst se bavi dvema devojkama koje u Guči goste zabavljaju plesom. Bavi se njihovim motivima. Dve stvari su interesantne u ovom tekstu. Kako devojke opisuju to što rade i zašto to rade, i ljudi koje one zabavljaju. Krenimo od dve devojke.

Njihov motiv je naglašen već u naslovu. Iako nas u samom tekstu obaveštavaju da devojke dobijaju supstancijalne bakšiše ("kite ih novčanicama od hiljadu dinara") u naslovu, a i u tekstu, nas same devojke obaveštavaju da su njihovi motivi ljubav prema plesu i pažnji. Takođe smo obavešteni da su njih dve studentkinje i da studiraju u Beogradu (jedna medicinu, druga psihologiju). Nije nikakva tajna da je Beograd izuzetno skup grad za život, naročito za studente i studentkinje, naročito za one koji nisu iz Beograda. Treba platiti kiriju, treba se prehraniti, treba platiti ispite, nabaviti knjige, zašto bi onda bilo sramota zarađivati pare. Opcija za studente i studentkinje nema mnogo, većina su izuzetno eksploatatorske i slabo plaćene, pa zašto bi bio problem da otvoreno kažu da za nekoliko dana angažmana u Guči mogu da zarade koliko za mesec-dva ili pak tri meseca rada u kafićima. Što bi rekla Missy Elliot


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...