22. 12. 2013.

Kako su se mediji ogrešili o žene u 2013 godini


Ova kompilacija predstavljanja žena u medijima tokom 2013 godine kreće predstavljanjem pozitivnih primera: Malala Jusafzai kao kandidatkinja za Tajmovu ličnost godine, filmovi i serije koje nose ženski likovi i koji su bili izuzetno uspešni (Gravity, Catching Fire, Orange is the New Black) i tako dalje.

Oko 35te sekunde kreću s prikazivanjem trendova koji se nisu promenili i na žalost, njih je mnogo više.

U nekom od narednih postova, malo više o odnosu medija prema ženama kod nas.

09. 12. 2013.

Besni beli muškarci


Američki sociolog Majkl Kimel se već decenijama bavi pitanjima muškosti. On se tim pitanjem bavi u feminističkom ključu, i to je izuzetno bitno jer se često zaboravlja da i muškarci imaju rod, odnosno da kada se raspravlja o rodnim pitanjima, da se raspravlja i o muškarcima. [Majkla Kimela sam već pominjala ovde, ovde, ovde, i ovde, a moguće i na drugim mestima.]

U svojoj poslednjoj knjizi Besni beli muškarci: američka muškost na kraju jednog doba (Angry White Men: American Masculinity at the End of an Era) Majkl Kimel se bavi strahovima, strepnjama i besom belih muškaraca u Americi. Intervju sa njim o toj knjizi možete pogledati OVDE uz dve napomene - intervju je na engleskom jeziku i traje oko sat vremena. Uživajte. 

05. 12. 2013.

U odbranu "krivih" muškaraca


Saša Janković, zaštitnik građana Republike Srbije, dobitnik je nagrade "Pravi muškarac" koju u okviru kampanje "Budi muško", dodeljuje Centar E8. U tekstu objavljenom u dnevnom listu Danas, Janković navodi da je nakon dobijene nagrade dobio "mnogo čestitki, ali i kritike sa dve, na prvi pogled suprotne strane" - a te dve suprotne strane su tradicionalisti sa jedne i feminističke i LGBTIQ organizacije sa druge strane.

Ja nisam naišla ni na jednu ni na drugu stranu kritike te ću ovde prokomentarisati zašto ja smatram da je nagrada "Pravi muškarac", kao i cela ta kampanja i pored dobre namere, više štetna nego korisna, kao i na koji način odgovor Saše Jankovića na kritike upravo ilustruje svu problematičnost kampanje, nagrade i izabranog slogana.

Sumirajući kritiku "druge strane" zaštitnik građana kaže
Kritičari s te strane ističu da je notorno poznato da neravnopravnost pogađa pre svega žene i LGBTIQ osobe, te da je uvođenje „muškaraca“ u diskriminacioni diskurs u stvari „maskulinizacija“ i tog javnog polja, kojom se želi reći i postići da bez muškaraca opet nema ničega.
Nemam razloga da sumnjam u tačnost sumacije koju Saša Janković iznosi, i odmah ću reći da problem koji bih ja iznela nema veze sa time, i unapred bih negativno odgovorila na pitanje koje se postavlja na kraju teksta - "Konačno, može li se stvarno rešavati problem diskriminacije žena bez bavljenja muškarcima?"- ne, nije moguće.

Problem nije u anagažovanju muškaraca, problem je u tome kako se muškarci pozivaju da reše problem. Kampanja "Budi muško" u okviru koje se dodeljuje nagrada "Pravi muškarac", ni u jednom trenutku ne pokušava da ponudi dublju analizu problema sa kojima se muškarci suočavaju, niti pokušava da dovede u pitanje matricu u kojoj ti problemi nastaju. Umesto toga "Budi muško" operiše u istoj toj matrici po njenim principima - muškarci se dele na prave i one koji to nisu. Problem je u tome što se upravo u tenziji koja nastaje između ta dva pojma rađa nasilje.

U svom odgovoru Saša Janković upada u istu zamku u koju upada i sama kampanja, problem predstavlja kao mi (muškarci) protiv vas (žena, manjina). To se vidi u ovom pitanju koje zaštitnik građana postavlja "Žene i LGBTIQ osobe jesu žrtve diskriminatorne matrice, ali da li su jedine?" čime započinje ono što se popularno naziva "Olimpijada u potlačenosti" (Oppression Olympics). Odgovor koji na ovo pitanje on nudi jako je interesantan
Da li je moguće žmuriti na činjenicu da postoje rodno predodređene društvene uloge i očekivanja koja, bez obzira što su većinom nekorektna prema ženama, ponekad na poseban način lome i muškarce.
Saši Jankoviću po svemu sudeći nije jasno da fraza "Budi muško" - bez obzira kakvo joj se značenje pripiše - igra ključnu ulogu u nametanju restriktivnih rodnih uloga. Da bi bio muško moraš da radiš A, B ili C, ali nikako D! A to upravo poručuje kampanja "Budi muško", postoji samo jedan način da se bude muškarac. Zašto bi dečaci, mladići i muškarci, skloni nasilju reagovali pozitivno kada im kažete da oni nisu pravi muškarci? Pišući o problemima sa kojima se muškarci suočavaju Saša Janković navodi razne primere, ali ne navodi da je većina tih muškaraca posegla za nasilnim ponašanjem kako bi dokazali da "jesu muško".

Kampanja namenjena dečacima, mladićima i muškarcima upravo bi morala bi da dovede u pitanje nametanje jedne vrste muškosti, morala bi ih osloboditi, a ne da ih ponovo secka i oblikuje kako bi stali u novi, unapređeni kalup muškosti.

Postoji još jedan problem sa frazom "Budi muško". Problem je u tome što se ta poruka često upućuje i ženama, nagoveštavajući da je 'biti muško' = ' 'biti dobar/a'. Promena značenja izraza "Budi muško" bez promene odnosa društva prema 'ženskom' ("Nemoj da se ponašaš k'o žena/baba/tetka" ima negativno značenje, dok se "Budi žensko" govori samo ženama i samo kada ona treba da se vrati u pasivnu, žensku ulogu - 'budi nežna', 'budi lepa', i sl.) ne bi mnogo promenila stvari.

Kao što sam već rekla, ja se slažem sa Sašom Jankovićem da se problemi žena ne mogu rešavati bez bavljenja muškarcima. Međutim, kampanja "Budi muško" se ne bavi muškarcima, ona im daje set uputstava koja moraju pratiti kako bi bili "Pravi muškarci" - odnosno, radi isto ono što radi patrijarhalna matrica, pravi oštru podelu između onoga što je muško i onoga što je žensko, gde je jedno (muško) određeno da štiti drugo (žensko). Ostajanjem u patrijarhalnoj matrici problemi se ne mogu rešiti, neophodno ju je, zarad žena, muškaraca i onih koji se ne identifikuju u tim okvirima, razbiti.

~

Prethodno o kampanji "Budi muško" - Pogrešna adresa i Ko je prvi?
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...