Svi znamo kako se rađaju revolucije: student stane ispred tenka, prodavac voća se zapali, grupa monaha oformi ljudski lanac. Mase nasrću, vojnici pucaju, naleti besa ruše spomenike tirana, i možda se, ponekad, pravda uzdigne iz plamena.
Ali ponekad se sloboda i mogućnosti uvuku na zadnja vrata, kada mirnija subverzija postojećeg stanja donese jednako revolucionarne promene. Ovo je iskušenje za aktiviste koji se bave siromaštvom, bolestima, sprečavanjem ekstremizama: ukoliko želite da promenite svet, uložite u devojčice.

Poslednjih godina, sve više pomoći za razvoj je usmereno prema ženama – ali to ne znači da pomoć dopire do devojčica kojima je potrebna. U većini zemalja u razvoju, već od 12-te godine, devojčica se stara o domaćinstvu, kuva, čisti. Jede ono što ostane iza muškaraca i dečaka; manja je verovatnoća da će biti vakcinisana, da će biti odvedena kod lekara, da će pohađati školu. „Samo kad bih stekla obrazovanje, sigurno bih postala predsednica,“ istraživačici je rekla tinejdžerka u ruralnom Malaviju, ali izgledi nisu na njenoj strani: zašto obrazovati ćerku koja će na kraju raditi za muževljevu porodicu, nauštrb sina koji će izdržavati svoje roditelje? U podsaharskoj Africi, manje od 1 od 5 devojčica upišu srednju školu. Skoro polovina njih je udata do 18-te godine; 1 od 7 devojčica u zemljama u razvoju je udata pre navršene 15-te godine. Onda zatrudni. Najrasprostranjeniji uzrok smrti devojaka od 15 do 19 godine nije nasilje ili bolest, već komplikacije tokom porođaja. Devojčice mlađe od 15 godina, kao i njihove bebe, imaju pet puta više šansi da umru pri porođaju nego žene u 20-tim.