Prikazani su postovi s oznakom telo. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom telo. Prikaži sve postove

08. 03. 2014.

Menstrualna čašica - prikaz

Pre nego što počnem sa samim prikazom, nekoliko napomena - ovo nije reklama, ovo je jednostavno moje iskustvo sa određenim produktom. Takođe, moje iskustvo sa menstrualnom čašicom možda jeste slično ili čak i isto kao i iskustva drugih žena, međutim to ne znači da će i vaše iskustvo biti identično. Dakle, sledi samo prikaz ličnog iskustva, i lična preporuka, a na vama je šta ćete uraditi sa time.

Tehnički detalji: šta je menstrualna čašica?

Menstrualne čašice predstavljaju sredstvo za održavanje higijene tokom menstruacije. To su čašice napravljene od medicinskog silikona i pogodne su za višegodišnju upotrebu, uz redovno održavanje naravno. Menstrualna čašica se postavlja unutar vagine, skuplja menstrualnu tečnost, ne upija je i u zavisnosti od obilnosti menstruacije prazni se nakon 12 ili manje sati.

U trenutku kada sam ja odlučila da nabavim menstrualnu čašicu, nije ih bilo na tržištu u Srbiji te sam stoga u Hrvatskoj kupila MoonCup. Od prošle godine i u Srbiji je moguće nabaviti menstrualne čašice marke MeLuna. Naglasiću sve razlike koje primetim i mogu da prokomentarišem.

MoonCup

MoonCup je bele boje i dolazi u dve veličine A i B. Sa MeLunom imate više izbora, i što se tiče boje, veličine i mekoće čašice. Veličina A MoonCupa namenjena je ženama starijim od 30 godina i ženama, bilo kog godišta, koje su vaginalno rađale decu. Veličina A je prečnika 46mm, dugačka je 50mm, veličina B je prečnika 43mm, a iste je dužine. Obe veličine imaju dršku dužine 21mm koju same možete po potrebi skratiti.

31. 07. 2013.

Strogo kontrolisana tela

Anorexia nervosa
Psihijatrijski poremećaj koji karakterišu nerealan strah od gojenja, samo-izgladnjivanje i pogrešna percepcija tela. Osoba je opsednuta željom da postane sve tanja i ograničava unos hrane do tačke gde zdravlje postaje ugroženo. Ovaj poremećaj može biti fatalan.

Rad niške umetnice Marije Jović koja je jula 2012 preminula od posledica anoreksije
Grčka voditeljka i manekenka Nana Karađani izašla je u javnost sa fotografijama na kojima se jasno vidi da boluje od anoreksije. Navodno, to je uradila kako bi skrenula pažnju na taj izuzetno ozbiljan problem. Domaći mediji su takođe preneli priču o Nani Karađani, i Blic je odlučio da tekst naslovi na sledeći način: Lepa grčka voditeljka zbog anoreksije postala kostur i zadržaćemo se malo na tom naslovu pre nego što krenemo sa iščitavanjem teksta.

18. 05. 2013.

Zašto je bitno?

Zašto je bitno da mi, u Srbiji, pričamo o odluci Anđeline Džoli da se podvrgne dvostrukoj mastektomiji iako nije obolela od raka dojke, već "samo" ima mutaciju gena BRCA1?

Zašto je bitno da mi, u Srbiji, gde je verovatno teško/nemoguće/preskupo obaviti testiranje koje može utvrditi da li nosite mutaciju tih gena, pričamo o medicinskoj odluci jedne bogate, poznate žene?

Zašto je bitno da mi, u Srbiji, kao feministkinje pričamo o odluci jedne žene da odstrani obe dojke kako bi smanjila šanse da u budućnosti oboli od raka dojke?

Bitno je jer su se u Srbiji našli ljudi koji su uvređeni činjenicom da je žena odlučila da odstrani deo svog tela i koji taj potez smatraju preterano radikalnim, ne uzimajući u obzir zašto je to učinjeno.

Bitno je, jer ako ne progovorimo o tome kako ovo testiranje može da spase živote brojnih žena, nikada neće postati dostupnije/moguće/jeftinije ili pak u potpunosti pokriveno zdravstvenim osiguranjem.

Bitno je jer postoje ljudi koji se kriju iza pitanja "da li je medicinski opravdano", a u stvari sugerišu da odrasla osoba ne može da donese informisanu medicinsku odluku koja se tiče njenog zdravlja.

A ja ne mogu da verujem da neke od ovih stvari koje ću napisati
moraju da se naglašavaju

Sada kada smo završili sa pamfletom, pozabavimo se malo konkretnije zadatom temom - ko raspolaže medicinskom odlukom Anđeline Džoli.


14. 05. 2013.

Zdravlje u prvom planu

Danas je svet zabave bio šokiran saznanjem da se Anđelina Džoli pre nekog vremena podvrgla dvostrukoj mastektomiji, odnosno odstranjene su joj obe dojke. To u stvari nije bilo šokantno. Šokantno je bilo saznanje da ona to nije uradila zato što je obolela od raka dojke, već zato što ima mutaciju gena BRCA1, i samim time je rizik da će oboleti od raka dojke znatno uvećan. Međutim, da se ne bismo bavili nagađanjima i pretpostavka, da li je donela dobru odluku, da li je imala izbora, i slično, možda bi trebalo njoj da dozvolimo da sama ispriča svoju priču.

(tekst Anđeline Džoli objavljen na sajtu NY Times-a)

Moja majka se protiv raka borila skoro deset godina. Umrla je u 56-toj godini. Izdržala je dovoljno dugo da upozna svog prvog unuka i da ga drži u naručju. Ali moja druga dece neće imati prilike da je upoznaju i da iskuse njenu ljubav i nežnost.

Često pričamo o „maminoj mami“, i ja tada pokušavam da im objasnim bolest koja nam ju je uzela. Pitali su me da li isto može da se desi i meni, i uvek sam im govorila da ne brinu. Međutim, i moj gen BRCA1 je „pokvaren“, zbog čega je rizik da ću oboleti od raka dojke ili jajnika znatno uvećan.

Moji lekari su procenili da je verovatnoća da ću oboleti od raka dojke 87%, dok je verovatnoća da ću oboleti od raka jajnika 50%. Ovi procenti su različiti za svaku ženu.

Samo deo karcinoma dojke je direktno uzrokovan naslednom genetskom mutacijom. Rizik da će osobe sa mutacijom gena BRCA1 dobiti rak dojke u proseku iznosi 65%.

Kada sam saznala da je mutirani gen deo mog života, odlučila sam da budem proaktivna i da, koliko je u mojoj moći, smanjim rizik. Odlučila sam da se podvrgnem preventivnoj dvostrukoj mastektomiji. Počela sam sa dojkama, jer imam veći rizik od oboljevanja od raka dojke nego od raka jajnika, i operacija odstranjivanja jajnika je složenija.

Svi medicinski zahvati koji su deo dvostruke mastektomije, i trajali su tri meseca, završeni su do 27. aprila. Uspela sam da ih obavim bez uplitanja javnosti i da za to vreme nastavim da se bavim poslom.

Ali sada pišem o tome zato što se nadam da će druge žene imati koristi od mog iskustva. Rak je još uvek reč koja plaši ljude, i izaziva osećanje bespomoćnosti. Ali danas je, zahvaljujući testovima, moguće saznati da li ste podložnije raku dojke i raku jajnika, i onda možete da preduzmete nešto.

Moj proces je otpočeo 2. februara procedurom koja se zove „odlaganje bradavice“ (nipple delay), čime je isključena mogućnost razvijanja obolenja u grudnim kanalima iza bradavice i omogućuje se bolja prokrvljenost te oblasti. Ova procedura izaziva bol i pojavljuje se dosta modrica, ali se takođe povećava šansa da se spase bradavica.

Dve nedelje kasnije podvrgnuta sam glavnoj operaciji, gde je odstranjeno grudno tkivo, a na to mesto je su stavljeni privremeni ’fileri’. Ova operacija može da traje do osam sati. Probudite se sa tubama i filerima u grudima. Imate osećaj kao da ste u filmu naučne fantastike. Ali samo nekoliko dana nakon operacije možete da se vratite svakodnevnim obavezama.

Devet nedelja kasnije, poslednja operacija je završena i ona je uključivala rekonstrukciju dojki. U poslednjih nekoliko godina ova procedura je dosta napredovala i rezultati mogu biti prelepi.

Ovim tekstom sam želela da se obratim drugim ženama i da im kažem da donošenje ove odluke nije bilo lako. Ali mi je drago što sam je donela. Rizik da ću oboleti od raka dojke pao je sam 87% na manje od 5%. Deci mogu da kažem da ne moraju da strahuju da će me izgubiti zbog raka dojke.

Ohrabrujuće je što moja deca ne moraju da vide bilo šta zbog čega bi im bilo neprijatno, vide moje male ožiljke i to je to. Sve ostalo je samo mama, ista kao što je uvek bila. I znaju da ih volim da ću za njih uradi sve što mogu, sve dok mogu. Lično se ne osećam manje ženom. Osećam se osnaženom zato što sam donela važnu odluku koja nikako ne umanjuje moju ženskost.

Dovoljno sam srećna da imam partnera, Bred Pita, koji me toliko voli i pruža mi podršku. Svima koji imaju ženu ili devojku koja prolazi kroz ovo, poručujem sledeće - znajte da ste jako bitan deo tranzicije kroz koju ona prolazi. Bred je sve vreme bio u Pink Lotus Breast Center-u gde sam se lečila. Čak smo uspevali povremeno i da se nasmejemo. Znali smo da je ovo dobra odluka za našu porodicu i da će nas još više zbližiti. I jeste.

Nadam se da će ovaj tekst pomoći svakoj ženi koja ga čita da shvati da ima opcije. Želim da ohrabrim svaku ženu, naročito ako u porodici ima istoriju raka dojke ili raka jajnika, da se raspita i potraži stručnjake koji joj mogu pomoći u ovome, i koji joj mogu pomoći da donese informisanu odluku.

Svesna sam da mnogi divni holistički lekari rade na iznalaženju alternativnih metoda lečenja kako bi se izbegla operacija. Moj režim lečenja će biti blagovremeno objavljen na sajtu Pink Lotus Breast Center-a. Nadam se da će ovo pomoći drugim ženama.

Prema podacima Svetske Zdravstvene Organizacije (WHO), od raka dojke godišnje umre oko 458.000 ljudi, najviše u zemljama sa niskim i srednjim pruhodima. Prioritet mora biti da se većem broju žena obezbedi pristup genetskom testiranju i tretmanima koji im mogu spasiti živote, bez obzira na sredstva kojima raspolažu i poreklu, gde god da žive. U SAD-u testiranje gena BRCA1 i BRCA2 košta više od $3.000, što znači da je mnogim ženama nedostupno.

Odlučila sam da javno ispričam svoju priču jer postoji veliki broj žena koje ne znaju da možda žive pod senkom raka. Nadam se da će one, takođe, moći da testiraju svoje gene, i da, ukoliko je i za njih rizik znatno uvećan, znaju da imaju opcija.

U životu ima mnogo izazova. Ne bi trebalo da se plašimo onih sa kojima možemo da se suočimo i nad kojima možemo da preuzmemo kontrolu.

26. 09. 2012.

Blic šizofrenija II - šizofrenija se nastavlja

Krajem prošle godine pomenula sam šizofrene poruke koje se neretko sreću u medijima. Ponekad su te poruke smešne, previše očigledne, glupe. Ali ponekad ima i ovoga:

Sa jedne strane potresna priča o ženi koja je pobedila anoreksiju, a odmah pored tog naslova, u rubrici zdravlje, naslov koji otkriva tajne vitkih i mršavih žena. Anoreksija je izuzetno ozbiljna bolest; obično prođe puno vremena pre no što se potraži pomoć, lečenje traje dugo, posledice prate osobu do kraja života. Ali to ne sprečava Blic ženu da pored teksta koji opisuje tu tešku borbu, stavi tekst koji još jednom potvrđuje da (prava?) žena treba (mora?) da bude mršava. Naravno, od anoreksije se ne oboli zbog naslova u novinama koji potvrđuju stereotipe, mnogo više (ozbiljnijih) faktora utiče na to (mada se kod nas anoreksija lagano odbacuje kao bolest od koje oboljevaju devojke opsednute izgledom). Ovi naslovi samo potvrđuju da društvo ženama konstantno šalje kontradiktorne poruke, neretko jednu za drugom, ili pak jednu pored druge. 

Ovi naslovi takođe potvrđuju da je Blic žena osetljiva na (moguće) probleme svojih čitateljki u istoj meri u kojoj je lavica osetljiva na probleme gazele sa povređenom nogom. 

30. 05. 2011.

Killing us Softly

Džin Kilborn (Jean Kilbourne) je američka autorka koja se bavi izučavanjem medija, tačnije, bavi se izučavanjem rodnih stereotipa koji dominiraju reklamama. Pogledajte trejler za njeno predavanje na tu temu:


Celokupno predavanje Killing us softly možete pogledati OVDE.

19. 05. 2011.

Te divne, fantastične grudi

Velike, male, okrugle, kruškaste, koje vise ili koje "prkose gravitaciji" (izraz koji se često čuje u filmovima i časopisima, a retko u životu), apsolutno su fascinantne. Hipnotičke, može se reći. Ali nisu sve one fascinantne i hipnotičke, već samo ženske.

Magija
Zašto bi samo ženske grudi imale tu privilegiju i čast (?) da izmamljuju uzdahe, zašto ne pokleknemo kad vidimo muškarca obnaženih grudi u sred leta u gradu. Još bolje pitanje: zašto ženu koja odluči da je letnji dan u gradu previše vruć i skine gornji deo odeće, otkrivajući grudi, treba uhapsiti za egzibicionizam, a muškarca u istom slučaju, ne? Šta obnažene ženske grudi čini tako opasnim da se stalno moraju držati pokrivene?

Ovde se može napraviti paralela sa nošenjem vela kod žena u islamskom svetu. Žensko telo sme da vidi samo njen muž, jer njeno telo pripada njemu. Samim činom gledanja drugi muškarci bi ukaljali dostojanstvo žene. Na Zapadu isto važi za ženske grudi; one su svačije, samo ne ženine. Zato što ona ne raspolaže njima, žena grudi mora držati skrivene i otkrivati ih tek pred 'pravim vlasnicima'. O tome piše Ajris Merion Jang (Iris Marion Young) u eseju 'Osećanje grudi' (Breasted Experience, u zbirci eseja Throwing like a Girl):


10. 05. 2011.

Možda je do nas?


„Opsednutost fizičkim izgledom u 21. veku polako je počela da poprima pandemijske razmere“ upozorava nas Dana Stanković u tekstu Za prsa ispred drugih (Politika). Dalje nas upozorava da je lepota XXI opasna i plitka i za pozitivan primer se okreće istoriji. „Za razliku od starih Grka (ne Grkinja, prim.aut.), koji su se trudili da naprave ravnotežu između duha i tela, imperativ modernog doba je u atraktivnoj spoljašnosti“ sledeće je upozorenje. Ako bismo uzeli samo te dve rečenice, prve dve rečenice, prva dva pasusa članka (ovde namerno izvučene iz konteksta) mogli bismo da pomislimo da su u XXI veku muškarci pandemijski opsednuti fizičkim izgledom. Kod starih Grka muškarci su predano radili na svom fizičkom izgledu, baveći se raznim sportovima i učestvujući u raznima nadmetanjima kao što su Olimpijske igre (udatim ženama bio je zabranjen pristup; kazna, ukoliko ne ispoštuju ovo pravilo - smrt). U starogrčkom svetu, jedino su se devojčice iz Sparte bavile fizičkim aktivnostima. Takođe, dečaci su išli u škole, devojčice su ’obrazovanje’ dobijale u kući, gde su učene da budu dobre domaćice, odnosno da kuvaju, čiste, tkaju. Dakle, ravnoteža duh-telo kojoj bi da se vrati Dana Stanković, po uzoru na starogrčke primere, odnosila se samo na dečake/muškarce. Ali, možda se i njen tekst bavi praksama ulepšavanja kod muškaraca modernog doba?

06. 05. 2011.

Život poslušnih tela

[Za otvaranje bikini sezone, sa sopstvenim dopuštenjem prenosim sopstveni, neznatno izmenjeni tekst, originalno objavljen u Betonu januara 2009. godine]


„Fizički izgled je jedna od naših najvažnijih osobina“ uverava nas Željka Buturović na svom blogu (B92), u postu objavljenom 27. maja 2008, pod nazivom Prava lepota.

Želja da se fizički izgled verno opiše ili prikaže, možda čak i izračuna, praćen je željom za njegovim unapređenjem čiji je krajnji cilj (uvek) lepota. Metode dostizanja krajnjeg cilja su se tokom istorije menjale, kriterijumi koji su determinisali završnu tačku u tom putovanju su takođe trpeli, i još uvek tpre izmene, dok se jedna stvar naizgled ne menja. Lepota, kao čisto fizička osobina, pre svega je vezana za žensko telo. Stoga nije čudno da rasprave i pitanja upravo o tim metodama i kriterijumima neprestano prožimaju feminističku teoriju.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...