31. 05. 2013.

"Moj feminizam je ili intersekcionalan ili je sranje"

Kako bi primenjivanje principa inersekcionalnosti izgledalo u praksi? Možda je najbolje pokazali primer kako ne treba raditi, pa iz toga izvući zaključak šta se dobija primenom tih principa.

U okviru teksta o neravnomernoj raspodeli poslova u kući među heteroseksualnim partnerima, objavljenom na portalu Žena Blic, može se pročitati i ovo:
Nije lako ni ženi koja je nezaposlena. Podrazumeva se da „potegne u kući“ i „nešto doprinese
kad već ne radi”, i to skoro celo radno vreme.
- A da li je to baš tako? Kada bismo izračunali koliko košta jedan radni sat čistačice, kuvarice, kućne pomoćnice, dobili bismo pristojnu sumu. To znači da ta žena privređuje iako ne radi. Svi smo ravnopravni, samo su neki ravnopravniji - kaže Dragana Petrović, ekspert za pitanja rodne ravnopravnosti.
Prema njenom mišljenju, neophodno je da žena ima izbor, da bira da li želi da bude domaćica ili zaposlena žena. Ako radi i ne može da stigne da podmiri i kućne obaveze, trebalo bi da ima mogućnost da zaposli nekog da joj pomogne. A umesto toga, u vreme krize ona se odriče prvo svojih potreba u korist porodice, ne dolazi kod frizera, kozmetičara...
- Možda je i problem u samim ženama koje po već ustaljenom obrascu preuzimaju teret kućnih
obaveza na sebe, jer se to od njih očekuje. Tada i ne primećuju diskriminaciju. Zato je važno i da društvo odigra svoju ulogu. Žene su preopterećene do iznemoglosti - ističe Petrovićeva.
Preopterećena žena -
rešenje za preopterećenost žena
Dakle, problem nezaposlenih žena je što ne dobijaju finansijsku kompenzaciju za svoj rad u kući, a problem zaposlenih žena je što se od njih očekuje da se pored plaćenog posla bave i neplaćenim, kućnim poslovima. Ništa sporno u tim tvrdnjama; obe su tačne. Problem je u predloženom rešenju - žena bi trebalo da ima mogućnost da zaposli nekog da joj pomogne. Hajde sada da vidimo koja žena zapošljava i koga zapošljava. 

24. 05. 2013.

Njezin život MORA biti sexy magazin

Koje nam savete danas nudi SUPER ŽENA? Kakve napredne, SUPER savete nam daje u vezi sa seksom?
Naučite od muškaraca kako se uživa u seksu, prepustite se i uzmite sve što možete da dobijete, čak i iz poza koje vam možda nisu omiljene.
...
Momci najviše vole "doggie style". Iako ta poza ženama gotovo nikada nije najbolja, i u njoj ne uživaju toliko koliko uživaju muškarci, možda je vreme da i vi spoznate čari ove poze.
...
Ako i vi i vaš partner najviše volite ovu pozu ili možda uopšte ne uživate u njoj, evo nekoliko saveta kako bi vam ona mogla biti bolja ili vam postati najdraža! 
Savet 1: Žene ne znaju da uživaju u seksu. Muškarci znaju da uživaju u seksu. Žene treba da uče od muškaraca. 

Savet 2: Ako ženama u seksu nešto ne prija, to samo znači da moraju više da se potrude i da nauče da uživaju i u pozama koje im ne prijaju. Hm...  
      Savet 2.1: Pošto muškarac u seksu više uživa, njegovo zadovoljstvo je bitnije.

Savet 3: Morate da imitirate porno fantazije čak i kada to nisu vaše fantazije, i ne odgovaraju ni vama, a ni vašem partneru! Jer vaš život mora biti sexy magazin.

Bravo SUPER ŽENO!

Good Boy autori Gillie i Marc Schattner

18. 05. 2013.

Zašto je bitno?

Zašto je bitno da mi, u Srbiji, pričamo o odluci Anđeline Džoli da se podvrgne dvostrukoj mastektomiji iako nije obolela od raka dojke, već "samo" ima mutaciju gena BRCA1?

Zašto je bitno da mi, u Srbiji, gde je verovatno teško/nemoguće/preskupo obaviti testiranje koje može utvrditi da li nosite mutaciju tih gena, pričamo o medicinskoj odluci jedne bogate, poznate žene?

Zašto je bitno da mi, u Srbiji, kao feministkinje pričamo o odluci jedne žene da odstrani obe dojke kako bi smanjila šanse da u budućnosti oboli od raka dojke?

Bitno je jer su se u Srbiji našli ljudi koji su uvređeni činjenicom da je žena odlučila da odstrani deo svog tela i koji taj potez smatraju preterano radikalnim, ne uzimajući u obzir zašto je to učinjeno.

Bitno je, jer ako ne progovorimo o tome kako ovo testiranje može da spase živote brojnih žena, nikada neće postati dostupnije/moguće/jeftinije ili pak u potpunosti pokriveno zdravstvenim osiguranjem.

Bitno je jer postoje ljudi koji se kriju iza pitanja "da li je medicinski opravdano", a u stvari sugerišu da odrasla osoba ne može da donese informisanu medicinsku odluku koja se tiče njenog zdravlja.

A ja ne mogu da verujem da neke od ovih stvari koje ću napisati
moraju da se naglašavaju

Sada kada smo završili sa pamfletom, pozabavimo se malo konkretnije zadatom temom - ko raspolaže medicinskom odlukom Anđeline Džoli.


14. 05. 2013.

Zdravlje u prvom planu

Danas je svet zabave bio šokiran saznanjem da se Anđelina Džoli pre nekog vremena podvrgla dvostrukoj mastektomiji, odnosno odstranjene su joj obe dojke. To u stvari nije bilo šokantno. Šokantno je bilo saznanje da ona to nije uradila zato što je obolela od raka dojke, već zato što ima mutaciju gena BRCA1, i samim time je rizik da će oboleti od raka dojke znatno uvećan. Međutim, da se ne bismo bavili nagađanjima i pretpostavka, da li je donela dobru odluku, da li je imala izbora, i slično, možda bi trebalo njoj da dozvolimo da sama ispriča svoju priču.

(tekst Anđeline Džoli objavljen na sajtu NY Times-a)

Moja majka se protiv raka borila skoro deset godina. Umrla je u 56-toj godini. Izdržala je dovoljno dugo da upozna svog prvog unuka i da ga drži u naručju. Ali moja druga dece neće imati prilike da je upoznaju i da iskuse njenu ljubav i nežnost.

Često pričamo o „maminoj mami“, i ja tada pokušavam da im objasnim bolest koja nam ju je uzela. Pitali su me da li isto može da se desi i meni, i uvek sam im govorila da ne brinu. Međutim, i moj gen BRCA1 je „pokvaren“, zbog čega je rizik da ću oboleti od raka dojke ili jajnika znatno uvećan.

Moji lekari su procenili da je verovatnoća da ću oboleti od raka dojke 87%, dok je verovatnoća da ću oboleti od raka jajnika 50%. Ovi procenti su različiti za svaku ženu.

Samo deo karcinoma dojke je direktno uzrokovan naslednom genetskom mutacijom. Rizik da će osobe sa mutacijom gena BRCA1 dobiti rak dojke u proseku iznosi 65%.

Kada sam saznala da je mutirani gen deo mog života, odlučila sam da budem proaktivna i da, koliko je u mojoj moći, smanjim rizik. Odlučila sam da se podvrgnem preventivnoj dvostrukoj mastektomiji. Počela sam sa dojkama, jer imam veći rizik od oboljevanja od raka dojke nego od raka jajnika, i operacija odstranjivanja jajnika je složenija.

Svi medicinski zahvati koji su deo dvostruke mastektomije, i trajali su tri meseca, završeni su do 27. aprila. Uspela sam da ih obavim bez uplitanja javnosti i da za to vreme nastavim da se bavim poslom.

Ali sada pišem o tome zato što se nadam da će druge žene imati koristi od mog iskustva. Rak je još uvek reč koja plaši ljude, i izaziva osećanje bespomoćnosti. Ali danas je, zahvaljujući testovima, moguće saznati da li ste podložnije raku dojke i raku jajnika, i onda možete da preduzmete nešto.

Moj proces je otpočeo 2. februara procedurom koja se zove „odlaganje bradavice“ (nipple delay), čime je isključena mogućnost razvijanja obolenja u grudnim kanalima iza bradavice i omogućuje se bolja prokrvljenost te oblasti. Ova procedura izaziva bol i pojavljuje se dosta modrica, ali se takođe povećava šansa da se spase bradavica.

Dve nedelje kasnije podvrgnuta sam glavnoj operaciji, gde je odstranjeno grudno tkivo, a na to mesto je su stavljeni privremeni ’fileri’. Ova operacija može da traje do osam sati. Probudite se sa tubama i filerima u grudima. Imate osećaj kao da ste u filmu naučne fantastike. Ali samo nekoliko dana nakon operacije možete da se vratite svakodnevnim obavezama.

Devet nedelja kasnije, poslednja operacija je završena i ona je uključivala rekonstrukciju dojki. U poslednjih nekoliko godina ova procedura je dosta napredovala i rezultati mogu biti prelepi.

Ovim tekstom sam želela da se obratim drugim ženama i da im kažem da donošenje ove odluke nije bilo lako. Ali mi je drago što sam je donela. Rizik da ću oboleti od raka dojke pao je sam 87% na manje od 5%. Deci mogu da kažem da ne moraju da strahuju da će me izgubiti zbog raka dojke.

Ohrabrujuće je što moja deca ne moraju da vide bilo šta zbog čega bi im bilo neprijatno, vide moje male ožiljke i to je to. Sve ostalo je samo mama, ista kao što je uvek bila. I znaju da ih volim da ću za njih uradi sve što mogu, sve dok mogu. Lično se ne osećam manje ženom. Osećam se osnaženom zato što sam donela važnu odluku koja nikako ne umanjuje moju ženskost.

Dovoljno sam srećna da imam partnera, Bred Pita, koji me toliko voli i pruža mi podršku. Svima koji imaju ženu ili devojku koja prolazi kroz ovo, poručujem sledeće - znajte da ste jako bitan deo tranzicije kroz koju ona prolazi. Bred je sve vreme bio u Pink Lotus Breast Center-u gde sam se lečila. Čak smo uspevali povremeno i da se nasmejemo. Znali smo da je ovo dobra odluka za našu porodicu i da će nas još više zbližiti. I jeste.

Nadam se da će ovaj tekst pomoći svakoj ženi koja ga čita da shvati da ima opcije. Želim da ohrabrim svaku ženu, naročito ako u porodici ima istoriju raka dojke ili raka jajnika, da se raspita i potraži stručnjake koji joj mogu pomoći u ovome, i koji joj mogu pomoći da donese informisanu odluku.

Svesna sam da mnogi divni holistički lekari rade na iznalaženju alternativnih metoda lečenja kako bi se izbegla operacija. Moj režim lečenja će biti blagovremeno objavljen na sajtu Pink Lotus Breast Center-a. Nadam se da će ovo pomoći drugim ženama.

Prema podacima Svetske Zdravstvene Organizacije (WHO), od raka dojke godišnje umre oko 458.000 ljudi, najviše u zemljama sa niskim i srednjim pruhodima. Prioritet mora biti da se većem broju žena obezbedi pristup genetskom testiranju i tretmanima koji im mogu spasiti živote, bez obzira na sredstva kojima raspolažu i poreklu, gde god da žive. U SAD-u testiranje gena BRCA1 i BRCA2 košta više od $3.000, što znači da je mnogim ženama nedostupno.

Odlučila sam da javno ispričam svoju priču jer postoji veliki broj žena koje ne znaju da možda žive pod senkom raka. Nadam se da će one, takođe, moći da testiraju svoje gene, i da, ukoliko je i za njih rizik znatno uvećan, znaju da imaju opcija.

U životu ima mnogo izazova. Ne bi trebalo da se plašimo onih sa kojima možemo da se suočimo i nad kojima možemo da preuzmemo kontrolu.

05. 05. 2013.

Ko je pravi?

Zahvaljujući anonimnom komentatoru/ki saznala sam ko stoji iza organizacije skupa o kome sam pisala u prethodnom postu. U pitanju je kampanja "Budi muško" koju sprovodi Centar E8. Krenimo od pozitivnog.

Kampanja je namenjena "mladićima, srednjoškolcima, na formiranju stavova i ponašanja koji podržavaju rodno ravnopravne društvene norme, zdrave životne stilove i protive se nasilnom ponašanju prema zajednici, ženama i svojim vršnjacima." Ovo je fantastična poruka i srednjoškolski uzrast je dobra polazna tačka. Nadam se da će u sledećim godinama proširiti kampanju i obratiti se i dečacima osnovnoškolskog uzrasta. Nikada nije previše rano da se nauči da nasilje nije način za rešavanje problema. Ono što je jako dobro u kampanji je što uči dečake i mladiće kako bi oni to znanje preneli svojim vršnjacima. Uticaj vršnjaka se stalno zanemaruje, a taj uticaj može biti presudan. Ukoliko vaše ponašanje nije prihvatljivo vašim vršnjacima ubrzo će i vama postati neprihvatljivo. Ima još mnogo toga pozitivnog u ovoj kampanji, ali ja bih se sad osvrnula i na jedan negativan aspekt.

Sam naslov kampanje bi trebalo da nam ukaže da je jedna od njihovih težnji da se promeni značenje izraza "budi muško". Te ako trenutno taj izraz znači - "Budi snažan" ili "Ne pokazuj emocije", da bi u budućnosti trebalo da znači "Budi saosećajan", "Pokaži emocije". Nema ničeg lošeg u toj nameri, osim jedne stvari. Problem sa izrazom "Budi muško" nije samo u tom najbanalnijem značenju, odnosno u onome šta se tu podrazumeva da su osobine muškarca. Problem je u tome što se ta poruka često upućuje i ženama, nagoveštavajući da je 'biti muško' = ' 'biti dobar/a'. Promena značenja izraza "Budi muško" bez promene odnosa društva prema 'ženskom' ("Nemoj da se ponašaš k'o žena/baba/tetka" ima negativno značenje, dok se "Budi žensko" govori samo ženama i samo kada ona treba da se vrati u pasivnu, žensku ulogu - 'budi nežna', 'budi lepa', i sl.) ne bi mnogo promenila stvari.

Iako se kasnije pokazalo da ovo nije zaista citat Igi Popa ipak mislim da ova fotografija i citat govore dosta:

"Nije me sramota da se obučem 'kao žena'
jer ne smatram da je sramotno biti žena."
Sličnu poruku je poslao i komičar Edi Izard. Naime on često nastupa obučen u suknje, nosi cipele sa štiklama, našminkan je. Gostujući kod Krega Kilborna, voditelj je konstatovao: "Nastupaš u ženskoj odeći" na šta je Edi Izard odgovorio: "To nije ženska odeća, to je moja odeća. Platio sam je svojim novcem".

Nije sramota biti slab ili zaplakati jednostavno zato što je to sramota - to je sramota zato što se ta ponašanja vezuju za ženskost i označena su kao ženska ponašanja. A kada se među pozitivnim porukama kao što je na primer "Muško - ženska prijateljstva postoje" nađe i blago agresivna poruka "Plaćajte malo vi nama pića" opet se priča okreće na mi protiv njih, gde su te druge - žene.

U okviru ove kampanje od prošle godine se dodeljuje i nagrada "Pravi muškarac", i tu nailazimo na sledeći problem. Da bi postojao pravi muškarac mora postojati i onaj ko to nije, lažni (loš) muškarac, a upravo ta dihotomija je ono protiv čega bi ova kampanja trebalo da ustane. Ta dihotomija pravi / lažni muškarci je ono što dovodi do povećanja nasilja. Šta mislite kako će reagovati neko kada mu kažete da on nije pravi muškarac zato što nikada nije zaplakao? Problem je kada se stvari postave tako da je sam identitet pojedinca ugrožen, jer će on osetiti potrebu da ga (identitet) na svaki način odbrani. Ne postoji samo jedan pravi način da se bude muškarac i to se mora stalno ponavljati. Nije dovoljno nabrajati pozitivne osobine koje navodno krase pravog muškarca. To mnoge ostavlja van definicije, time ih čineći ranjivim.  

Zašto je toliko bitno obraćati pažnju na sve moguće detalje kada se rade ovakve kampanje? Ponoviću, ukoliko se pogrešno identifikuje uzrok problema nećete moći da ga rešite. Čak, možete da dovedete do produbljivanja problema, a to smo videli u komentarima na fotografiju sa skupa "Budi muško".



Ne verujem da bi ovi mladići pozitivno reagovali kada biste im rekli da nisu pravi muškarci ako su nasilni prema ženama. 

04. 05. 2013.

Pogrešna adresa

Krećemo od screen-shot-a



Tu se nalaze sve informacije koje imam o ovom skupu, i na osnovu ove slike i komentara koji se nalaze ispod nje pokušaću da dođem do nekih zaključaka o tome sa kojim problemima se muškarci suočavaju u Srbiji danas, koga krive za to i kako bi se trebalo nositi sa tim problemima.

Fotografiju je postavila devojka i naslovila ju je "stop nasilju nad muškarcima". Ništa loše sa tom porukom, mada je malo nedorečena (vratićemo se na ovo). Jedini način da zaključimo kome se obraća ovaj skup, odnosno kome je upućena poruka "stop nasilju nad muškarcima", je na osnovu transparenata koje drže učesnici skupa. Pogledajmo prvo transparente koji se nalaze s desne strane fotografije.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...