Biti muškarac u savremenom društvu nije lako. Dok se sa jedne strane od savremenog muškarca očekuje da prihvati žene za apsolutno ravnopravne u poslu, životu i vezama, sa druge strane je još uvek dominantna poruka da muškarac mora biti jači, da dečaci ne plaču i slično. Poruke koje se šalju dečacima su zabrinjavajuće slične onima koje su primali njihovi očevi ili pak dedovi. Naravno da se u takvoj situaciji, u situaciji velikih društvenih promena, gde se sve oko njih menja, dok se oni bore za pravo da ostanu isti, (beli) muškarci osećaju ugroženima.
Evo kako problem savremenih muškaraca vidi Zoran Milivojević:
Glavni deo ovog procesa je odnos sina i oca (ili muškarca u ulozi oca). Dečak koji voli svog oca želi da jednog dana bude kao on. I zato je za dečaka otac uzor, onaj-u-koga-se-gleda, sa kojim se poistovećuje, od koga preuzima „muške” osobine i ponašanje.
A kada je otac odsutan ili premalo prisutan, ovaj proces je poremećen. Često su dečaci premalo izloženi muškim uzorima, a previše ženskim. Posledica je „feminizacija” savremenog zapadnog društva.