27. 08. 2013.

Mahi, mahi, mahinalno - drugi nastavak

Nastavljamo sa tekstom o Centru za razvoj prava muškaraca heteroseksualne orijentacije, i u ovom delu se bavimo zbrkom u glavi predsednika Centra, Gorana Puzića. Uživajte.

Deo treći: O kognitivnoj disonanci 

Kognitivna disonanca predstavlja situaciju u kojoj pokušavate da u isto vreme održite dva dijametralno suprotna uverenja, stavove ili načine delovanja. Teoriju o kognitivnoj disonanci je razvio psiholog Leon Festinger 1957 godine. Po toj teoriji, postojanje kognitivne disonance stvara osećanje neprijatnosti koje vodi do promene jednog od stava, uverenja ili načina delovanja kako bi se održala harmonija kojoj um teži.

Nasuprot teoriji, u praksi interent komentarisanja termin 'kognitivna disonanca' se koristi kao opis komentara, tekstova, postova i svega drugog, što sadrži kontradiktorne stavove. Razlika je u tome što se ovim terminom na internetu opisuju stavovi osoba koje ne teže uspostavljanju ravnoteže time što će jedan stav promeniti, već upravo, raznim mentalnim gimnastikama teže da oba stava opravdaju. U komentarisanju stavova Gorana Puzića, ja ću se koristiti internetskom interpretacijom termina.

Goran Puzić pokušava da objasni svoje stavove
Krenimo od tvrdnje da se Centar kome je predsednik zalaže za ravnopravnost polova i kako se za tu ravnopravnost bore.
Ja sam već rekao zakon o većinskom izbornom sistemu znači sad treba da bude baba od 90 godina na listi zato što je žensko, a neko bi recimo mnogo bolje obavljao društvenu funkciju. I znate koliko ljudi razmišlja kao ja, i to ću vam reći – vršena je anketa sada ću vam reći tačno i kada, mislim da je bio novembar prošle godine od 7000 građana 6753 je odgovorilo da je taj zakon da čovek na čoveka ide mnogo bolji što sad mora da bude 30% žena na listi. Ja to smatram sramotom. Znači tu su povređeni i muškarci i žene.
Po Puziću, ravnopravnost, bar što se političke participacije tiče, znači da je arena otvorena za sve i da svi u borbi ravnopravno učestvuju i biraju se jedino po kvalitetima. Ničega problematičnog ne bi bilo u ovoj tvrdnji da je politička arena zaista mesto neutralnosti. Međutim, učesnici i učesnice političke borbe ne izlaze na neutralan teren, već na teren napravljen od strane muškaraca po meri muškaraca. Kvote predstavljaju pokušaj da se neutralnost nametne – da se otvori prostor za one kojima je ulazak u tu arenu do skoro bio zabranjen. 

Čovek na čoveka 
[Pitam se samo kako bi klan Krkobabić reagovao na ovu izjavu o babi od 90 godina.]

I tu stižemo do kognitivne disonance. Puzić nastavlja:
To je ta borba za ravnopravnost polova, ja što pričam o muškarcima, pa rekao sam priroda je stvorila neke stvari, žena ne zato što treba ali je logičnije više vezana za porodicu za decu jer muškarac je u biti od stvaranja prve ljudske zajednice bio taj koji je morao ići u lov, je l' tako, da donese hranu danas objektivno ne mogu da kažem da više radi, ali mora da donese novac dok se zna, žena jednostavno, ali to je priroda stvorila, žena je ta koja je više vezana za decu da im objasni šta se dešava šta je u školi bilo, da ih vaspitava i tako dalje.
Ako je žena vezana za decu i ako je žena ta koja mora ostati kući da se brine o deci i o kući, onda postaje jasno da kada priča o „ravnopravnosti“ i političkoj areni, odnosno o sistemu „čovek na čoveka“ Puzić govori jedino o muškarcima. Takođe je očigledno da Puziću nije jasno šta reč ravnopravnost znači, jer on sasvim jasno zagovara ekonomsku zavisnost žena. Ukoliko je muškarac jedini koji u porodici zarađuje, dok se žena stara o deci, u braku teško da može biti prave ravnopravnosti.  

Puzićeva noćna mora
Puzić se zalaže za podelu na javnu i privatnu sferu i na držanje žena u privatnoj sferi, dok se muškarci „ravnopravno“ bore za svoje mesto u javnoj sferi. Dakle, ravnopravnost koju zagovara Centar je ravnopravnost muškaraca sa drugim muškarcima. Kognitivna disonanca se produbljuje:
Mi ne možemo pričati opet vam kažem, kaže radnici imaju sva prava, pa koja prava, pa evo uzmite činjenicu tu su recimo ugrožene žene. Žena ako je trudna ne može normalno da zasnuje radni odnos, dobije otkaz. Ko je za to kriv, gde su tu vrednosti, ko tu sme da kaže nešto.
Iako je prethodno izjavio i sledeće: „ja se onda pitam gde su te ugrožene žene i u čemu su ugrožene“, Puzić ipak ne živi na Marsu i jasno mu je da u Srbiji žene na tržištu rada trpe diskriminaciju. A njegovo rešenje?
E, upravo u tom trenutku treba muškarac da bude, jer pazite to je opšta društvena pojava nećemo se lagati da se to vrlo često dešava, muškarac je taj koji mora da radi više, ne sme da ostavi trudnu ženu, znači treba štititi njegova prava da se porodica izvede na put u tom trenutku. Znači vrlo jasno moramo povezivati neke stvari.
Da bi se sprečila diskriminacija žena na tržištu rada treba ih zatvoriti, trudne i sa decom, u domove, dok njihovi muževi zarađuju. Kao pravi reakcionar, Puzić trenutno stanje stvari proglašava neminovnošću, nepromenljivim, a rešenje je da se vratimo korak unazad. Možda dva za svaki slučaj. 

Podsetimo se sada istraživanja o „pravoj psihologiji žena“ koju je sproveo Centar. Iz tog istraživanja Puzić je zaključio da žene traže partnera koji dobro zarađuje i to je označio kao „znak da društvo ide u pogrešnom pravcu.“ Ali to je upravo pravac koji sam Puzić zagovara. On sam kaže „po prirodi je žena, majka stožer porodice i ima potrebu za finansijskom sigurnošću i bilo kakvom drugom vrstom zaštite odnosno sigurnosti“. Jedino um u kome caruje kognitivna disonanca može da označi ponašanje koje se uklapa u sistem koji on zagovara kao problematično i znak propasti društva. 

Neminovnost izazvana"pravom psihologijom žena"
[Preuzeto odavde: http://pierremassine.deviantart.com/art/Apocalypse-145369171]
Ali, najzanimljivija kognitivna disonanca sledi:
Pazite kada sam ja najavio svojevremeno organizaciju na TV Pinku javio mi se izvestan čovek sa problemom, gde je otvoreno rekao 'mi samo vičemo prava žena, a gde su prava muškaraca' gde je rekao čovek otvoreno, razveo se, žena uhvaćena u prevari i sud donese odluku da dete pripadne ženi. Pa ja vas pitam gde je tu logika.
Logika koju Puzić u ovom slučaju ne vidi je upravo logika koju on sam zagovara – deci je mesto sa majkama. [O ovome može još dosta da se kaže, ali o tome nekom drugom prilikom.]

Da rezimiramo:

- žene nisu ugrožene, ali ne mogu da se zaposle samo zato što su žene; 
- politika bi trebalo da bude 'čovek na čovaka' sve ostalo je neravnopravno, ali žene da ostanu kući; 
- ženama je mesto pored dece, ali muškarci bi trebalo, ako i kada dođe do razvoda, da dobiju starateljstvo nad decom; 
- žene treba da budu finansijski zavisne od muškaraca, ali bi trebalo da zanemare ekonomski aspekat pri izboru partnera.

U sledećem nastavku bavimo se pokretima, organizacijama, pojedincima, kod nas i u svetu, koje dele kognitivne disonance stavove Gorana Puzića i Centra za razvoj prava muškaraca heteroseksualne orijentacije

1 komentar:

  1. Razmišljala i razmišljala. Kognitivna disonanca ovde mora, bar podsvesno, biti sasvim namerna, a sve u cilju vraćanja bar dva koraka unazad.

    Jer ideal je upravo sve ovo što si navela istovremeno.

    Žena koja ni ne pokušava da se zaposli, da ne bi uzela radna mesta od onih kojima se mora biti zahvalan za izdržavanje porodice.

    Žena koja je finansijski potpuno zavisna ali zato ne sme da bira partnera na osnovu finansija, već biva birana i još, verovatno, treba da bude zahvalna na tome - možda bi trebalo otac da je udaje? Hmmm...

    Žena koja se brine o kući i deci dok ne bude oterana, a druga dovedena - deca ostaju sa ocem, šta je tu sporno? Tako je po Kur'anu, a bome i po selima na jugu Srbije početkom XX veka. To je ono što dotični ZAISTA želi.

    Danica

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...