09. 08. 2013.

Mi smo ovde samo zbog ljubavi ... i para

Ma kakve veze ovo ima sa Gučom?
Počela je Guča.
Pred najvećim šatorom u Guči okupio se svet. I staro i mlado i muško i žensko gleda i ne trepće. Unutra polugole devojke, crnka i plavuša, zanosno igraju i mešaju grudima i kukovima. Na oznojenim telima nalepljene su im novčanice.
obaveštava nas Blic. Tekst se bavi dvema devojkama koje u Guči goste zabavljaju plesom. Bavi se njihovim motivima. Dve stvari su interesantne u ovom tekstu. Kako devojke opisuju to što rade i zašto to rade, i ljudi koje one zabavljaju. Krenimo od dve devojke.

Njihov motiv je naglašen već u naslovu. Iako nas u samom tekstu obaveštavaju da devojke dobijaju supstancijalne bakšiše ("kite ih novčanicama od hiljadu dinara") u naslovu, a i u tekstu, nas same devojke obaveštavaju da su njihovi motivi ljubav prema plesu i pažnji. Takođe smo obavešteni da su njih dve studentkinje i da studiraju u Beogradu (jedna medicinu, druga psihologiju). Nije nikakva tajna da je Beograd izuzetno skup grad za život, naročito za studente i studentkinje, naročito za one koji nisu iz Beograda. Treba platiti kiriju, treba se prehraniti, treba platiti ispite, nabaviti knjige, zašto bi onda bilo sramota zarađivati pare. Opcija za studente i studentkinje nema mnogo, većina su izuzetno eksploatatorske i slabo plaćene, pa zašto bi bio problem da otvoreno kažu da za nekoliko dana angažmana u Guči mogu da zarade koliko za mesec-dva ili pak tri meseca rada u kafićima. Što bi rekla Missy Elliot


Međutim, bez obzira šta Missy Elliot kaže, devojke i žene koje se bave zabavljačkim plesom redovno se tretiraju kao niža bića, kao ljudski otpad. Naglašavanjem da na Guči plešu iz ljubavi, a ne zbog para, ove devojke pokušavaju da se distanciraju od etikete "striptizete" koju smatraju degradirajućom. Naravno, to ne iznenađuje, i one same žive u društvu koje posramljuje osobe koje rade u seks industriji. 

Problem naravno postoji, ali problem nisu seksualni radnici i radnice. Problem je seks industrija koja je zasnovana na patrijarhalnim, izrabljivačkim principima. Kako bismo se u to uverili dovoljno je da pogledamo ko su u najvećoj meri korisnici usluga, a ko su radnici i radnice u seks industriji. Broj radnika i radnica seks industrije koji učestvuju bez ikakve prisile, radeći samo stvari na koje su pristali, izuzetno je mali. Oni takođe pripadaju privilegovanijim slojevima - oni su beli, nisu ekonomski zavisni, imaju dokumenta i slično. 


Poruka na kraju ovog spota glasi - Svake godine hiljadama devojaka iz istočne Evrope se obeća karijera plesačice u zapadnoj Evropi. Na žalost, one završe ovde.  

Ne insinuiram da su ove dve devojke koje plešu u Guču žrtve trafikinga, ali sasvim je moguće da su odlučile da svoju ljubav prema plesu (zašto bismo sumnjali da zaista gaje ljubav prema plesu) unovče najbolje i najbrže što mogu pod određenim pritiscima. Da postoji neki ekonomski pritisak možemo zaključiti i iz njihove tvrdnje da nakon fakulteta nameravaju da nauste zemlju, jer "nema ovde leba". Zašto onda ograđivanje? Zašto ne insistirati na tome da su spojile lepo i korisno, em vole da plešu em za to dobijaju dobre pare? Jer je sramota biti "takva žena". 

Nevidljivi br. 1
Interesantnije bi bilo ispitati motive i razmišljanja muškaraca koji ih časte novčanicama od hiljadu dinara. Da li oni te devojke koje plešu vide kao studentkinje koje, eto tu tog trenutka plešu, ili ih vide kao igračke koje postoje samo zaradi njihove zabave? Da li ih vide kao moralno posrnule osobe? Da li smatraju da time što su im dali hiljadu dinara jer uživaju u njihovom plesu imaju prava da ih dodiruju? Možda i da urade nešto više? Da li smatraju da te devojke "imaju prava da kažu NE" kada ih presretnu ispred šatora, kada ne plešu već samo prolaze? Zašto nije sramota biti "takav muškarac"? 

Nevidljivi br. 2
"Takvi muškarci" su nevidljivi. Projekat "nevidljivi muškarci" pokušava da osvetli ovaj problem, odnosno te nevidljive muškarce. Oni na svom sajtu jednostavno prenose opise iskustva muškaraca korisnika usluga prostitutki, koje ti muškarci ostavljaju na raznim forumima. Opisi su više nego uznemirujući i otkrivaju koliko dubok prezir gaje prema ženama. 

Ovakvim muškarcima, kao i posetiocima Guče, nevidljivost je zagarantovana patrijarhalnim stereotipima o seksualnosti - muškarci žele/neophodan im je seks više nego ženama; ženska seksualnost je pasivna, muška je aktivna; moralnost žene je u direktnoj vezi sa njenim međunožjem, dok muška moralnost, sa druge strane, nema nikakve veze sa muškom seksualnošću (sve dok je heteroseksualan, naravno).

U takvim uslovima žene su primorane da potkazuju druge žene - ja sam dobra jer to ne radim za pare, a ona je loša jer to radi za pare, jer je, u sistemu gde je ženska seksualnost uvek sumnjiva, jedini način da se dokaže sopstvena nevinost (pun intended) pronalaženje i potkazivanje neke koja "jeste kriva".

U istim takvim uslovima muškarci mogu slobodno da ispijaju pivo, sa hiljadarkama u džepu, svesni da će se čin koji su oni inicirali, i koji postoji samo zbog njih, smatrati odgovornošću druge osobe.
 
Kad smo već kod nevidljivosti, zar Guča ne beše nekakav sabor trubača? 

Broj komentara: 7:

  1. "Naravno, to ne iznenađuje, i one same žive u društvu koje posramljuje osobe koje učestvuju u seks industriji. "

    A to je pogrešno?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pogrešno je posramljivati osobe koje rade u seks industriji. U isto vreme dok se pojedinci i pojedinke u seks industriji posramljuju, seks industrija se tretira kao nešto što jednostavno postoji i ne treba se ispitivati. To je pogrešno.

      Izbriši
    2. Postoji potreba za seks industrijom, a te devojke odlučuju (isključujem belo roblje kao opciju, jer to nije tema) da im je lakše da tri dana u Guči vrte zadnjicom pred znojavim dedama, nego da mesec dana rade nešto "pošteno" preko recimo omladinske zadruge. Dakle one same hoće da popune ponudu, za tu (ja bih rekao) prirodnu tražnju.

      Ali ipak, nekako, odgovornost za to NIJE na tim devojkama? Ne znam baš...

      Izbriši
    3. Pogrešno. jer su čljudi koji ih osuđuju, često isti oni koji uživaju u njihovim uslugama.

      Izbriši
  2. @"Anonimno15. 8. 2013. 14:08:00"

    Ko kaže da postoji potreba za seks industrijom? O kakvoj 'prirodnoj' tražnji se radi? Ako je potražnja 'prirodna', zašto se smatra da te devojke rade 'nepošten posao', odnosno, kako potražnja prirodna, a ponuda nepoštena?

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja imam drugačije pitanje, ako spustimo problem "prostitucije", "starleta", "igračica" na nižu instancu, recimo se okrenemo devojkama koje se zabavljaju sa kriminalcima, kontroverznim biznismenima, sitnim mafiozama, geto-kajlašima i ostalim "kurentnim" i "solventnim" muškarcima, ili im je to ideal, (a takvih žena, realno, ima najviše), koja je fora sa njima?
    Prvo, činjenica je da one nisu baš primorane, već to rade iz interesa (izlasci, šoping, itd...), dalje, one se "lože" na "muškarčina" stil tih i takvih muškaraca.
    Čini mi se (a ostavljam prostor da grešim, i pitam zaista iskreno) da su žene-žrtve patrijarhalnog, i žene-žrtve teške diskriminacije - malobrojnije (mada, normalno, izazivaju više pažnje i pobuđuju na aktivizam feministkinja i boraca za prava ljudi pa i žena).
    Šta ćemo sa, procentualno mnogobrojnijim, ženama koje "igraju igru", koje su potpuno i svojevoljno u diskursu Granda, turbo-folka, i srećne su što su tu, pa obilato koriste svoje "moći" ženske?

    (koliko sam do sada pročitao, nekolicinu članaka, retko fin feministički blog, iako sam protiv feministkinja, tj onoga što su one danas i ovde)

    OdgovoriIzbriši
  4. Sve mi i svi mi živimo u patrijarhalnom svetu i sve mi i svi mi igramo patrijarhalnu igru, manje ili više. Hajde sad da vidimo ovo.

    "Šta ćemo sa, procentualno mnogobrojnijim, ženama koje "igraju igru", koje su potpuno i svojevoljno u diskursu Granda, turbo-folka, i srećne su što su tu, pa obilato koriste svoje "moći" ženske?"

    To što vi zovete 'korišćenje ženskih moći' - to je igranje patrijarhalne igre. A mora se uzeti u obzir da ne odrastamo svi u istom okruženju; dok je na primer u mom društvu, od malena, bilo sramota ne čitati knjige pa smo se utrkivali koja ih više pročita za vreme letnjeg raspusta, u drugim manjim skupinama je bilo sramota čitati. Meni je to bilo nejasno ... tada. Sada znam da su oni pretežno dolazili iz kuća u kojima nije bilo ni jedne knjige jer su njihovi roditelji imali preča posla, kao što je na primer preživljavanje.

    Možemo da posmatramo mikrodruštvo pa nazovimo ga "turbo-folk družina", ali ne smemo to da radimo tako što ćemo izdvojiti žene i onda analizirati njihovo ponašanje nezavisno od svega. Moraju se uzeti u obzir mnogi faktori, socio-ekonomski, vaspitni itd, a za to ovde zaista nemamo prostora (trenutno). Ukratko, ne možemo izdvojiti jednu grupu učesnica i zanemariti ceo sistem oko njih.

    A mene u stvari više interesuje ovo na kraju u zagradi. Ja sam jako prosečna savremena feministkinja, dakle ja sam ono što je feminizam danas i ovde, pa me interesuje odakle taj otklon prema feminizmu?

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...