16. 01. 2013.

Privilegije

Prenosim tekst o privilegiji koji sam prevela zajedno sa Sajber Van Der Last, tekst možete naći i na njenom portalu. Budući da je tema osetljiva odlučile smo da prevedemo tekst o tome kako što uspešnije voditi razgovor o privilegiji.



Kako sa nekim ko ne zna šta je privilegija razgovarati o tome?

Pre nekog vremena objavio sam tekst o privilegiji belaca, i otac mog belog prijatelja je skroz poludeo. Pročitao je tekst i odmah je pozvao svog sina, koji je tada bio na poslu i pitao ga „Šta radiš trenutno?“

Moj prijatelj je odgovorio „Radim, što?“ Moj prijatelj je radio kao čistač tepiha, težak rad, siguran sam.

„Pa Džejmi kaže da si privilegovan. Da li se osećaš privilegovanim upravo sada dok se mučiš da prehraniš porodicu?“

„Mora da se šališ?!!? Je**š ga! Nikad mi ništa nije bilo tek tako dato!“

I priča se nastavlja.

Koliko puta ste probali da diskutujete o privilegiji sa nekim ko ima dobre namere, ali ne primećuje sopstvenu privilegiju, i imali sličan ishod razgovora?

Šta je "privilegija identiteta"? Bilo koja nezaslužena prednost ili korist koju neko u društvu ima zahvaljujući svom identitetu. Primeri aspekata identiteta koji mogu da zasluže nekome privilegiju: rasa, religija, rodni identitet, seksualna orijentacija, klasa/bogatstvo, nedostatak invaliditeta, ili status građanina/ke. 

Nakon nekog vremena, moj prijatelj je pomenuo tekst koji je toliko razljutio njega i njegovog oca, i razgovarali smo o tome. Nije prošlo dobro. Odmah je postao defanzivan, i razgovor se završio ljutitim tonovima. Kada sam kasnije u glavi premotao naš razgovor, zabeležio sam neke mehanizme koji su mi dati tokom godina rada u oblasti različitosti kako bih ovakav razgovor načinio pristupačnijim i manje neprijateljski nastrojenim.

Odlučio sam da pokušam još jednom, i pozvao sam prijatelja. Drugi razgovor je na trenutke bio napet, kao što svaki razgovor o privilegiji može da bude. Ali ovog puta je sve prošlo jako dobro, i mislim da je dobro prošlo zato što sam se potrudio da promenim ton razgovora.

Nakon toga, nisam mogao a da ne pomislim, „Moram da podelim te mehanizme sa drugima!!!“ Stoga, bez obzira da li pokušavate da pričate o privilegiji muškaraca sa svojim ocem, privilegiji belaca sa nekime u autobusu, ili priveligiji dešnjaka sa drugarom sa golfa, evo nekoliko stvari koje bi trebalo da uzmete u obzir pre no što započnete razgovor.

1. Razgovor započnite tako što ćete se osvrnuti na sve načine na koje nemaju privilegiju

Jedan od najbržih načina da predupredite nečiju defanzivnost o njihovoj privilegiji je da ih saslušate dok vam pričaju o svim načinima na koje nisu privilegovani i da potvrdite te frustracije.

Jednom sam prisustvovao radionici koju je vodila Pegi Mekintoš, autorka „Unpacking the Invisible Knapsack“ (Otvaranje nevidljivog ranca). Cilj radionice je bio da osposobi ljude da sami vode radionice o privilegiji i ugnjetavanju gde bi se pomoglo ljudima da prevaziđu defanzivnost.

Jedan o njenih predloga je bio da ljudi podele papir na pola. Svako bi trebalo da krene od leve strane papira i da napiše načine na koje nema privilegiju identiteta. Mogu da uključe sve, od toga da su levaci i da moraju da provlače šaku kroz mastilo dok pišu, do toga da su žene i da moraju da se bore sa manjom platom za isti rad. Onda bi trebalo da na drugoj strani navedu sve načine na koje im njihov identitet omogućava privilegiju koju nisu zaslužili.

Nakon toga, ljudi se podele u parove i rade vežbu slušanja gde intenzivno slušaju drugu osobu dok priča o obe strane svog papira. To omogućava ljudima da otvoreno pričaju o svojim frustracijama jer nemaju neke privilegije, dok u isto vreme prepoznaju da zaista imaju neke druge privilegije.

Ako se krene od toga, mnogo je lakše pomoći ljudima da shvate moć i ulogu privilegije u
kreiranju sistema ugnjetavanja i da shvate kako eliminisanje tog sistema može da bude oslobađajuće i transformativno za sve.

E sada, da biste ovo postigli, ne morate razgovor da pretvorite u radionicu. Samo upitajte drugu osobu da priča o načinima na koje nemaju privilegiju identiteta i prepoznajte i potvrdite njihove frustracije i povređenost.

Slušanje može daleko da vas dovede! Osim toga, to je polazna tačka koja treba da im pomogne da razviju empatiju za one koji nemaju iste privilegije.

2. Naglasite da je privilegija relativan pojam

Svaka osoba svoju privilegiju ili pak nedostatak iste doživljava u kontekstu sopstvene zajednice i ljudi sa kojima su u kontaktu sve vreme. Kao takva, privilegija je relativna, i o njoj moramo da razgovaramo na taj način.

Da li to znači da su sve privilegije jednake? Ne. Ja sam dešnjak i kao takav ne moram da provlačim šaku kroz mastilo kada pišem. To je privilegija koju sam dobio rođenjem.

Ali ne može se reći da moja privilegija dešnjaka nosi istu težinu ili društvenu odgovornost kao privilegija koju imam zbog boje svoje kože, roda, bogatstva, ili seksualne orijentacije. Poenta je da su naši identiteti kompleksni i intersekcionalni.

Neki ljudi postanu defanzivni kada se priča o privilegiji jer se plaše da takvi razgovori neće dotaći stvaran i moćan uticaj koji na njih ima nedostatak određenih privilegija. Pa se brane pričajući jedino o tome.

Samo zato što imamo koristi od jednog oblika privilegije to ne znači da imamo koristi od svih oblika privilegija.

Kada to shvatimo, možemo da, zajedno sa ljudima koji dele naše privilegije kao i sa onima koji ih ne dele, radimo na tome da izgradimo nešto bolje!

3. Sistem privilegija i ugnjetavanja nanosi štetu svima

U razgovorima o privilegiji najviše moramo da istaknemo da ovaj sistem ne šteti samo ljudima kojima nedostaju privilegije identiteta.

Taj sistem šteti svima. Dok to ne shvatimo, nećemo nigde stići jer će jedini privilegovani ljudi koji će se ikada boriti protiv sistema biti oni koji to rade samo zbog paternalističkog osećaja krivice.

Uzmimo za primer privilegiju belaca. U osnovi, privilegija belaca je društvena konstrukcija kojom su bogati Evropljani želeli da se osiguraju da će moći da zadrže bogatstvo u svojim rukama tako što će siromašne Evropljane nahuškati protiv siromašnih Afrikanaca i domorodaca.

Belci su se osećali dobro zbog svoje situacije i dobili su tričave privilegije na uštrb ne-belih ljudi kako bi se podelio beli proletarijat. To je međutim samo značilo da su belci mogli da gospodare ne-belim ljudima dok su bogati belci još uvek tlačili siromašne belce! Kao belim ljudima, ove privilegije nam ne pomažu toliko koliko nam štete!

Na sličan način, privilegija muškaraca može biti izuzetno korisna na određene načine. Ali na druge, ona nas ograničava i tera u minijaturnu kutiju muškosti. I ne znam za vas, ali meni je dosta pokušavanja da se uvučem u svoju rodnu, „ponašaj se kao muškarac“ kutiju.

Želim da moje izražavanje roda bude slobodno i nezavisno od onih aspekata muškosti koji nanose štetu muškarcima i ženama – nasilje je prihvatljivo za rešavanje problema, dečaci ne plaču, muškarci su gospodari svog doma, muškarci moraju da znaju sve čak i kad ne znaju, itd.

Privilegije su marginalne kada sagledamo sistem pravde koji može da se izgradi nakon ove borbe!

4. Privilegija ne mora da znači osećaj krivice!

U Izgradnji muškosti (Construction of Masculinity), Majkl Kaufman krivicu opisuje na sledeći način: „Krivica je duboko konzervativno osećanje i kao takvo nije naročito korisno za pokretanje promene. Sa pozicije nesigurnosti i krivice, ljudi se ne menjaju niti inspirišu druge da se promene.“

Tako često, kada se upoznaju sa idejom da imaju privilegiju koju nisu zaslužili, ljudi reaguju na dva načina koji su u vezi sa krivicom:
  • Defanzivnost: „Neću da se osećam krivim zbog onoga što sam nasledio. Ako neki ljudi nemaju te iste privilegije, šta da se radi!“ 
  • Parališuća krivica: „Ovo tako nije fer, ali šta bi trebalo da uradim povodom toga!? Nikad nisam tražio ovo, i jedna osoba ne može da promeni sistem koji postoji stotinama godina!“ 
U oba slučaja, moramo da podsetimo osobu sa kojom razgovaramo da osećanje krivice i ne treba da bude deo jednačine.

U pravu su – nisu uradili ništa da bi zaradili te privilegije, stoga osećanje krivice nema mnogo smisla.

Ali jedan moj mentor je jednom rekao: „Ako nasledimo nepravdu, ne bi trebalo da se osećamo krivim. Nismo odgovorni za tu prošlost. Međutim, ukoliko izaberemo da ne uradimo ništa povodom te nepravde za budućnost, onda zbog mnogo toga treba da se osećamo krivim.“

Podsetite osobu sa kojom razgovarate da ne bi trebalo da se osećaju krivim zbog njihove privilegije, ali ih podstaknite da podrivaju sistem tako što će odbiti da jednostavno koriste svoju nesvesnu privilegiju.

Što me dovodi do broja 5 ...

5. Ponudite im konkretne načine na koje mogu da podriju sistem privilegije i ugnjetavanja u sopstvenom životu

Kada se ljudi osećaju paralizovano ili defanzivno u odnosu na otkriće privilegije , ponekad može da pomogne da im ponudimo velike i male načine na koje mogu biti subverzivni. Podsticanje na akciju umesto stagnacije često može da izvede ljude na pravi put!

Iznesite nekoliko složenih i jednostavnih načina da ljudi "provere" svoju privilegiju :
  • Ako neko pomene opresivni obrazac koji se odnosi na privilegiju, na primer "Muškarci uvek dominiraju razgovorima i govore ‘preko’ žena, jer su naučili da su njihovi glasovi su vredniji" razmotrite načine na koje možete da odaberete da ne učestvuete u tom obrascu, recimo, postajući svesni koliko često govorite i uzdržavajući se od javljanja kako biste češće slušali. 
  • Investirajte u odgovorne odnose sa svešću o razlikama, a ne prosto u "simboličke odnose", i slušajte one koji ne dele istu privilegiju identiteta o tome kako to utiče na njihov život . Uostalom, slušanje je u osnovi pravde.
  • Ako su nekim ljudima uskraćena prava ili privilegije zbog formalnog ili državno - sponzorisanog ugnjetavanja, odbijte da učestvujete u tim represivnim sistemima. Na primer:
  1. Ako ste strejt, razmislite ceremoniji venčavanje , ali se ne venčavajte ‘pred zakonom’ dok svi ljudi ne mogu da koriste to zakonsko pravo ako tako izaberu. 
  2. Ako ste bogati belac sa decom, izaberite da investirate i pošaljete svoju decu u lokalnu, javnu, školu ili barem privatnu školu sa jakom posvećenošću različitostima i uključivanju pre nego u "belu kao sneg" privatnu školu povezanu sa prestižnim koledžima (Ivy League). 
Podstičući na akciju, vi ne samo da pomažete osobi koja je u pitanju načinom na koji da se angažuju, već im pomažete da razumeju samu prirodu privilegije i kako ona funkcioniše u sistemu ugnjetavanja.

6. Neka to bude razgovor o akcijama, a ne o karakteru 

Baš kao što Jay Smooth kaže " Kako nekome reći da zvuči kao rasista", razgovor o privilegiji ne bi trebalo da bude razgovor o karakteru druge osobe.

Stvarne privilegije koje nasleđujemo zahvaljujući sopstvenom identitetu ne definišu naš karakter. Ono što definiše naš karakter je da li smo izabrali da delujemo kako bi se sistem ugnjetavanja zahvaljujući kome imamo te privilegije promenio.

Kao takav, razgovor ne bi trebao da zvuči "Hej, proveri svoju privilegiju, ti privilegovani kretenu!"

Umesto toga, trebalo bi da bude "Kako možemo da radimo na tome da postanemo svesni svoje privilegije i podrijemo sistem ugnjetavanja koji šteti svima nama?"

Kada se fokusiramo na akcije koje možemo preduzeti, na korake ka oslobođenju koje možemo preduzeti zajedno, činimo da ovaj razgovor bude ne samo pristupačniji već i daleko moćniji.

1 komentar:

  1. Marko Bojković17. 01. 2013. 20:04

    http://www.youtube.com/watch?v=D2p5svFJ9cQ

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...