14. 11. 2012.

Ako je žena ubijena, a nema nikog da potvrdi njenu čednost, da li je ona zaista žrtva?

U Novom Sadu devojka je prebijena na smrt. Po svemu sudeći (uključujući i priznanje na fejsbuku) ubio ju je njen momak, "od ranije poznat policiji". Po svemu sudeći, policiji je bio poznat i po nasilju nad svojom devojkom. Da li je za to krivo društvo odnosno komšije koji nisu prijavili/prijavljivali nasilje kada ga primete? Da li je krivo šire društvo koje na nasilje nad ženama okreće glavu? Da li su krive institutcije koje se nasiljem nad ženama ne bave sve dok ne dođe do smrtnog slučaja? Da li je kriv samo i isključivo nasilnik koji je prebio devojku na smrt? Ne. Kriva je ona.

Bar tu poruku šalju komentatori i komentatorke onlajn izdanja dnevnih novina, kao i moderacija koja je odlučila da te komentatore objavi. Evo nekoliko 'odabranih':


12. 11. 2012.

Jedna je majka


Ništa lepše od iznenađenja. Tako me je danas Blic žena iznenadila prevodom (opet samo dela, opet bez navođenja izvora... ali ja sam ipak našla original) teksta o ocu koji se aktivno uključio u hranjenje svog deteta. Ono što nije bilo iznenađujuće je komentar na ovaj tekst:
Dojenje je najbolje jer da nije tako prirodan bi bio neki drugi način ishrane. Svi koji ne mogu da istrpe malo nespavanja,neizlaženja itd. su sebični i ne misle o tome šta je najbolje za njihovo dijete ,nego sve u životu podređuju sebi i svojim hirovima.
Iako se i u ovoj skraćenoj verziji teksta sasvim jasno vidi da odluka ovog para nije doneta zbog hira 
Betsi je zaista želela da doji našu bebu, trudila se, ali nije bilo lako. Nastao je problem sa mlekom i Tomas nije mogao da se nahrani.
autorka komentara nalazi za shodno da tu odluku ipak proglasi "pogrešnom", jer samo je jedan "prirodan" (a stoga valjda i "tačan") način.

Jako je interesantno da se komentatorka nije osvrnula na činjenicu da je hranjenje formulom omogućilo ocu da se zbliži sa svojim sinom u ranim mesecima (što je obično 'privilegija' majke), a samim time omogućilo tom dečaku da raste u svetu u kome se briga o drugima i nežnost ne smatraju isključivo odgovornošću žena. Međutim, komentatorka očigledno ne živi u takvom svetu, i njena optužba za sebičnost, hirovitost i neprirodnost je sasvim očigledno upućena majci bebe; reč prirodno jasno upućuje na to. U tekstu vidi da su se oba roditelja podjednako starala o detetu i da dete nije 'patilo' zbog načina hranjenja. Naprotiv. Brak roditelja se poboljšao, a samim time i život deteta. Ali to nije dovoljno komentatorki Blic žene. Jer, jedna je majka... Šta god to značilo.

30. 10. 2012.

Kako žrtvu silovanja podvrgnuti medijskom zlostavljanju, lekcije iz redakcije Alo!-a

Prvo: obavezno krenite od toga da je u nekom trenutku žrtva želela seksualni odnos sa napadačem (napadačima).

Drugo: kada ste to utvrdili, insistirajte na tome da je žrtva bila emotivno rastrojena (nije baš znala šta radi).


Treće: objavite što više ličnih podataka, kako bi meštani malog mesta iz koga je žrtva znali o kome se tačno radi, i koga da gledaju čudno sutra.

[Ne pada mi na pamet da objavljujem podatke žrtve, kao što ne želim ni da stavljam link na 'vest' u tabloidu Alo!]

Četvrto: pomenite da je to što se desilo u stvari teže pogodilo nekog drugog (ako možete, probajte da ukažete da je i samom napadaču(ima) upropašćen život, a ako ne može, naćićete već nekog).

Peto: prepustite stvar komentatorima.

 P.S. 'neke novine' koje komentator Miloš pominje su najverovatnije Alo!, ali od sinoć. Vest kakva se sada nalazi na sajtu je 'očišćena' verzija.

A evo kako je Alo! originalno preneo vest:


29. 10. 2012.

Ubistvo iz časti


Možda ste čuli za slučaj Amande Tod, mlade devojke koja je početkom oktobra ove godine, u 15toj godini života izvršila samoubistvo. Taj slučaj je inspirisao mnoge blog-postove, članke u novinama, segmente vesti, međutim oni su se obično fokusirali na vršnjačko nasilje. Zato me je prijatno iznenadio youtube snimak izvesnog The Concealed Weapon, koji se, u kratkom snimku, pored vršnjačkog maltretiranja osvrće i na udeo seksizma u širem društvu u ovoj tragediji. Pogledajte snimak, ili pročitajte prevod transkripta (može i jedno i drugo).

    

Kao što neki od vas znaju, 10tog oktobra 2012, 15togodišnja žena Amanda Tod izvršila je samoubistvo nakon dve godine konstantnog vršnjačkog maltretiranja i posramljivanja zbog seksualnosti (slut-shaming - bukvalno, posramljivanje kurve). To se desilo zato što ovo društvo uvek krivi žene za ono što muškarci izaberu da im urade, a naročito ako su te žene mlade, jer je ovo društvo izuzetno seksističko i ejdžističko.


Mlada žena pošalje svoju sexy fotografiju muškarcu, ponekad uz pristanak, a ponekad, kao u ovom slučaju, ona je na to prinuđena. Ta fotografija bi trebalo da bude privatna. Zatim on iskoristi tu fotografiju da je ucenjuje. Objavi fotografiju, bilo tako što je postavi online, bilo tako što je pošalje prijateljima. U društvu koje nije seksističko i ejdžističko svačija mržnja bi bila usmerena na kretena koji je objavio fotografiju bez njenog pristanka. Niko ne bi mrzeo ženu na forografiji. Ona nije ništa zgrešila.
Činjenica da je imao mogućnost da je povredi ne znači da je imao prava na to, i ne znači da je to njena krivica. Ali ovo društvo nije prevazišlo ideju ubistva iz časti, koje predstavlja seksističko i ejdžističko uverenje da mlade žene koje urade nešto ‘kurvasto’ zaslužuju da umru. Pošto više nije legalno da ubijamo mlade žene zato što su ‘nečiste’, društvo to nadoknađuje posramljujući ih zbog njihove seksualnosti sve dok one same sebi ne oduzmu život. Društvo još uvek veruje da je ženina obaveza da u potpunosti uništi sve mogućnosti da je muškarac povredi, u suprotnom, sama je kriva. 
Ima i dobrih vesti, ljudi su joj [Amandi Tod] pružili podršku, ali to ne popravlja situaciju previše, jer su se javili tek nakon što je umrla. Nakon što neko izvrši samoubistvo zbog vršnjačkog maltretiranja ljudi pričaju o tome kako žele da zaustave maltretiranja, ali pre toga nikog nije briga.


Posramljivanje zbog seksualnosti je prirodan deo života žene. Vršnjačko zlostavljanje je prirodan deo života mlade osobe. Zbog ejdžizma i seksizma ovog društva ljudi veruju da probleme sa kojima se susreću žene i mladi ljudi treba prihvatiti kao normu. Svaki put kada posramite ženu zbog njene seksualnosti, svaki put kada osuđujete ženu zbog količine seksa u kome uživa, ili kako se oblači, ili koliko flertuje, doprinosite kulturi koja navodi mlade žene na samoubistvo. 
I poruka onima koji misle da seksizma više nema, ili da ne postoji ejdžizam protiv mladih ljudi – jasno je da niste u pravu. 

24. 10. 2012.

Ključ promene

[Prevod teksta Largest Global Study on Violence Against Women Finds Feminist Movements Hold the Key to Change u kome se opisuju zaključci studije The Civic Origins of Progressive Policy Change: Combating Violence against Women in Global Perspective, 1975–2005]

Nova studija o nasilju nad ženama, za koju je materijal prikupljan tokom 40 godina i u 70 zemalja, pokazuje da je mobilizacija feminističkih pokreta značajnija za promene od bogatstva nacije, levičarskih političkih partija, ili broja političarki. 

U studiji se došlo do zaključka da su u feminističkim pokretima, nezavisnim od političkih partija i države, žene u mogućnosti da definišu osnovne prioritet i da se organizuju oko njih kao žene, bez da moraju da se usklade sa širim brigama organizacije ili muškim potrebama. Mobilizovani širom država, feministički pokreti su urgirali kod vlada da odobre globalne i regionalne norme i sporazume o nasilju.

Snažni, autonomni feministički pokreti su prvi definisali problem nasilja nad ženama i ključne katalizatore državne akcije, dok su druge organizacije ta pitanja gurale u stranu smatrajući da su bitna samo za žene. Jaki pokreti su zahtevali pažnju i podršku javnosti i ubedili su medije da je o tim pitanjima bitno javno diskutovati. U zemljama u kojima su mere vezane za nasilje sporo usvajane, feministički pokreti su potezali globalne i regionalne sporazume kako bi pogurali promene lokalnih mera.

S. Lorel Veldon, ko-autorka studije, izjavila je: “Nasilje nad ženama je globalni problem. Istraživanja u Severnoj Americi, Evropi, Africi, Latinskoj Americi, na Bliskom Istoku, i u Aziji pokazala su zapanjujuće visoku stopu seksualnog zlostavljanja, proganjanja, trafikinga, nasilja u intimnim vezama, i druge povrede ženskih tela i psiha. U Evropi to predstavlja veću opasnost za žene od raka; 45% žena u Evropi trpi neki oblik psihičkog ili seksualnog nasilja. Stope su slične u Severnoj Americi, Australiji i na Novom Zelandu, a studije u Aziji, Latinskoj Americi i Africi pokazuju da je tamo nasilje nad ženama sveprisutno.”

Obim podataka u ovoj studiji je bez presedana. Studija uključuje svaki region sveta, različite nivoe demokratije, bogate i siromašne zemlje, i različite svetske religije – uključuje 85% svetske populacije. Analiza podataka je trajala pet godina, i zato je poslednja obuhvaćena godina 2005.

Mala Htun, ko-autorka studije, dodaje: “Društveni pokreti oblikuju javnost i programe vlada i kreiraju političku volju da se bavi određenim pitanjima. Postupci vlada, sa druge strane, šalju signal o nacionalnim priritetima i o značenju građanstva. Koreni promena leže u civilnom društvu.”


22. 10. 2012.

A crime by any other name ...

U prethodnom postu je pomenuta 'kultura silovanja'. U teoriji, kultura silovanja označava društvo u kome je seksualno nasilje nad ženama široko prisutno, a u medijima je to nasilje relativizovano i normalizovano; označava društvo u kome se žrtve osuđuju, a žene posramljuju zbog njihove seksualnosti. Međutim, kako bi kultura silovanja izgledala u praksi? Otprilike ovako:
Policija je u Smederevu uhapsila Milana Đ. (22) zbog sumnje da je silovao maloletnicu kojoj je kasnije poslao zahtev za prijateljstvo na društvenoj mreži Fejsbuk.
Kako policija navodi, osumnjičeni Milan Đ. iz sela Vučak kod Smedereva, uhapšen je zbog sumnje da je 8. jula, oko 3.30, od centra grada do periferije pratio maloletnu devojku dok se vraćala kući.
Kada je utvrdio da u blizini nema nikoga, on je prisilio na seksualni odnos kod crkve u periferijskom naselju Carina.
Maloletnica je istog dana policiji prijavila silovanje.
Posle nekog vremena Milan je našao profil svoje žrtve na Fejsbuku i poslao joj zahtev za prijateljstvo. Devojka je prepoznala silovatelja i upozorila policiju.
Osumnjičeni će, po isteku policijskog zadržavanja, biti predat istražnom sudiji Višeg suda u Smederevu.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...