12. 09. 2012.

Sa ovakvim stručnjacima ...

Pre otprilike dve nedelje bavila sam se odnosom medija prema slučajevima nasilja u porodici i ubistava/samoubistava u porodici. Iako mediji snose veliki deo odgovornosti, ipak je njihova odgovrnost daleko manja od odgovornosti stručnjaka i stručnjakinja koji bi trebalo da rade ne samo na rasvetljavanju ovih slučajeva kada se dese, već i na njihovoj prevenciji. Danas ću se osvrnuti na njihov rad.


Jula ove godine u Politici je objavljen tekst Krvavi pečat zločina iz strasti u kome psiholog i kriminolog Zlatko Nikolić objašnjava specifičnosti tzv zločina iz strasti. Tako možemo da saznamo:
Kada ubica izmasakrira žrtvu, iako mu je već nakon prvog hica, uboda nožem ili udarca sekirom bilo jasno da je ubio, onda takav zločin ne liči na ostale. Razaranje žrtve „pečat” je ubistva iz strasti, za koje je karakterističan vrlo blizak odnos između žrtve i ubice.
Nakon toga se kriminolog i psiholog osvrće na pozadinu zločina iz strasti - ljubav i mržnju.
Ljubav je čovekova potreba da prevaziđe strah od usamljenosti i nepripadnosti. Kako su te strasti razvijene zavisi od prirode pojedinca, ali i od socijalnih prilika u kojima on živi. Maligna agresivnost razvija se kod pojedinca kada u porodici ne postoje ljubav i solidarnost. Takve osobe nisu osposobljene da uspostave normalan emotivni, čulni i intelektualni kontakt sa drugima, pa su ti drugi za kojima čeznu za njih u stvari tuđinci. Ukoliko do kontakta i emotivnog odnosa dođe, oni od te druge osobe prave idola. Istovremeno postaju previše egoistični, što dovodi do propadanja veze i ljubavi.
...
Ljubomora i strah od gubitka partnera su, prema rečima našeg sagovornika, zapravo strah od gubitka pripadnosti.
– Ljudi koji vole neku osobu, zapravo, vole sami sebe. Voljena osoba im je samo „ogledalo” zaljubljenosti u sebe. Zato u slučajevima pokazivanja neželjenog odraza, zaljubljeni počinje da pati i da mrzi. Zbog loše socijalizacije i ličnih svojstava, do juče voljenu osobu, kao ogledalo svoje ljubavi i pripadnosti, oni razbijaju u najsitnije delove. Otuda ubistva iz strasti sa više desetina uboda nožem, upotrebom više šaržera municije, komadanje tela žrtve, ubijanje bombom i samoubistvima počinioca. Oni više ne vide sebe u „svom ogledalu”. Sa druge strane, oni su za spoljni svet i sopstveno okruženje bili socijalizovani po svemu, osim u osećaju pripadnosti i strahu od ugroženosti tog osećanja – ocenjuje Nikolić.
Čitajući ovaj tekst jedna primedba se nameće - Nikolić ni u jednom trenutku ne uzima u obzir rod počinalaca zločina i šta bi to moglo da znači, te kako bi to saznanje moglo da pomogne prilikom sprečavanja ovih zločina. Ovo je još čudnije ako se uzme u obzir da su na početku teksta, kao ilustracija, navedena tri slučaja u kojima muškarac ubija svoju bivšu ili sadašnju partnerku. Da li je moguće da kriminlozi, prilikom istraživanja ne uzimaju u obzir sve varijable? Pogledajmo šta ovaj konkretni kriminolog ima da kaže na istu temu nekoliko meseci ranije. U Blicu, u okviru serijala Borba polova u Srbiji (Blic, 5. mart 2012), isti ovaj kriminolog i psiholog, Zlatko Nikolić, daje sledeću izjavu:
Žene su agresivne kao i muškarci, i apsolutno je netačna slika o njima kao isključivim žrtvama. Naročito je sporna tvrdnja feminističkih krugova i ženskih nevladinih organizacija da žena kad ubije radi to iz afekta, isključivo nakon trpljenja zlostavljanja. To nije tačno, žena koja ubije muža, sakrije njegovo telo i zalije ga pur-penom nije to uradila na mah, nego je sve isplanirala.
...
Žene ubijaju muževe na spavanju zato što su slabije, ali imaju jednaku potrebu za ubijanjem kao i muškarci. Žene su jednako agresivne, surove i u seksualnom pogledu takođe. U ženskim zatvorima dešavaju se tuče, prebijanja, silovanja... Kao i u muškom, kao u američkim filmovima, ako hoćete. To je sve istina. Jedna zatvorenica je izjavila da "ove žene siluju gore od pet muškaraca" - navodi Nikolić.
Dakle, nije problem u tome što Nikolić, baveći se svojim poslom, nije uzeo u obzir rod počinilaca zločina. Problem je u tome što, nakon što je uzeo i tu varijablu u obzir jednostavno je odlučio da je odbaci. Odnosno, odlučio je da je proglasi nebitnom, iako u većini slučajeva (barem u onima u kojima čitamo po novinama) postoji zabeležena istorija porodičnog nasilja. Po svemu sudeći Nikolić nije smatrao bitnim da uzme u obzir  istraživanja o nasilju u porodici i ubistvima koja su rezultat dugogodišnjeg nasilja (bilo da nasilnik ubije žrtvu ili da žrtva ubije nasilnika), niti je smatrao bitnim da sam sprovede istraživanje, ukoliko je uvideo da dosadašnja istraživanja daju lažne podatke.

Ono što kriminolog Zlatko Nikolić suptilno provlači kroz svoju izjavu, u istom broju Blic-a, otvoreno izjavljuju advokat Božidar Prelević i advokatica Zora Dobričanin. Pa tako Prelević kaže:
Nasilje nema pol i jalove su rasprave u kojima se muškarci karakterišu kao nasilan pol. Tačno je, sve će statistike pokazati da među počiniocima krivičnih dela, kao i kažnjenim osobama, ima više muškaraca, i da su žene, u tim statistikama, uglavnom ubile muževe ili su akteri finansijskih afera. Međutim, ne treba zaboraviti da je bilo žena koje su pokretači kriminala i koje su za svoje nasilničke potrebe koristile državni aparat ili kriminalce. Koliko je ubistava bilo po ulicama, a da su naručena iz ženske kuhinje. Čijoj ćerki devedesetih niko nije smeo da se zameri. Ko je pucao iz pištolja kad je hapšen Milošević, muško ili žensko? Da ne pričam o mobingu. U mobingu, nema šanse da su žene slabiji pol, to je apsolutno netačno.
Još eksplicitnija je Zora Dobričanin:
Ima jedna pojava o kojoj se malo govori - uticaj sponzoruša na razvoj kriminala. Iz dvadeset godina duge prakse mogu da tvrdim da se zbog potrebe muškaraca da budu sa takvim devojkama, koje zanima samo da iz dobrog automobila pređu u bolji, dešavaju razbojništva i krvavi obračuni. Muškarac razmišlja ovako: ako želim da budem sa njom moraću da nabavim dobar automobil i "roleks". Kako da to uradi za kratko vreme? Čarapa na glavu, pištolj u ruku, i - opljačka banke. Kad takvi muškarci zbog "nezgode na radu" završe u zatvoru, sponzoruše ih obilaze, do godinu dana. Ne znam nijednu koja je ostala do kraja sa svojom žrtvom.
Po njoj ne samo da žene podstiču kriminal i posredno učestvuju u kriminalnim aktivnostima time što naručuju ubistva ili zahtevaju da se neko kriminalno delo izvrši; žene podstiču kriminal samim svojim postojanjem. Ovime se stručnjaci opasno približavaju mizoginiji. Naravno, može se reći da izjave ovih advokata ne bi trebalo uzimati kao reprezentativan stav svih stručnjaka u toj oblasti (advokati odbrane), međutim oni jesu reprezentativni stručnjaci predstavljeni u ovom tekstu. Takođe, nakon ovih izuzetno ostrašćenih izjava, od kojih nijedna nije potkrepljena dokazima (pa se čak moglo i pročitati da stručnjaci znaju da statistike ne potvrđuju ono što govore), nije se javio nijedan stručnjak ili stručnjakinja iz te oblasti da se pobuni, da zatraži od reprezentativnih stručnjaka dokaze za te tvrdnje.

A dok jedni stručnjaci nastavljaju da poriču statistiku, ili je izvrću kako bi se uklopila u ono što "znaju", i dok drugi stručnjaci mudro ćute, novine nastavljaju da (senzacionalistički) izveštavaju o zločinima koji dokazuju da stručnjaci nisu u pravu:
Mladić i devojka živeli su u vanbračnoj zajednici u iznajmljenom stanu, a tragediji je prethodila sinoćnja prepirka između njih dvoje. Srna nezvanično saznaje da je motiv ubistva i samoubistva, najverovatnije, ljubomora.
Ladislav Bošnjak (58), koga je supruga Vesna (53), ubila u četvrtak, a potom telo bacila u krečanu, optužen je za višegodišnje nasilje nad suprugom, ali sud u Somboru ga nije osudio za fizičku i psihičku torturu nad životnom saputnicom, saznaje “Blic”.
Nezvanične informacije iz okruženja bliskog Albeni Dimitrovoj i Lazareviću, koji je po zanimanju metalski tehničar, ukazuju na to da je on najverovatnije oružje potegao zbog neuzvraćene ljubavi.
Problem stručnjaka u ovoj oblasti koji se neadekvatno bave svojim poslom je izuzetno veliki. Ubistva koja su rezultat dugogodišnjeg nasilja u porodici (ponavljam, bez obzira ko je ubica, da li osoba koja je trpela nasilje ili osoba koja je bila nailnik) su ubistva koja se mogu sprečiti. To su zločini koji su najavljivani godinama, a ponekad i decenijama. Neki pozitivni koraci su već napravljeni, kao što je na primer dobrovoljna terapija za počinioce porodičnog nasilja, međutim to nije dovoljno. Da bi se počelo sa rešavanjem problema nasilja u porodici u javnosti moraju da se čuju glasovi stručnjaka i stručnjakinja koji se tim problemom zaista bave i koji mogu da doprinesu rešavanju tog problema.

Nema komentara:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...