19. 08. 2015.

Plave plastične sandale

Prilikom usvajanja predloga o dekriminalizaciji seks-industrije, organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesti internešenel (Amnesty International) je kao jedan od razloga za takvu odluku navela potrebu da se sa radnica i radnika u seks-industriji skine stigma. Da stigma postoji nije tajna. Jedan od najraširenijih mitova o silovanju je da je prostitutke nemoguće silovati, odnosno da osobe koje prodaju seksualne usluge samim time pristaju na sve seksualne činove sa svima. U takvoj situaciji teško da će se bilo koja prostitutka obratiti policiji u slučaju da postane žrtva seksualnog ili drugog nasilja. Pitanje je koliko bi dekriminalizacija doprinela skidanju stigme i pitanje je koliko bi vremena bilo potrebno za takvu promenu svesti, te se samim time može postaviti pitanje da li ta eventualna dobit treba da igra neku ulogu u raspravama o dekriminalizaciji seks-industrije.

Nećemo se zadržavati sada na tom pitanju. Sada ćemo se pozabaviti stigmom koja okružuje seks-industriju i koja pre svega pada na žene koje se bave prostitucijom.

U našoj javnosti rasprava o prostituciji i seks-industriji skoro i da nema. Ono na šta se može naići su tekstovi koji se bave "sponzorušama" i vremenom, između reči "sponzoruša" i reči prostitutka prestalo je da bude razlike. A kada se pojavi takav tekst, samo pojačava stigmu. Pre tri dana na sajtu B92 pojavio se jedan takav tekst - Večita dilema: Sociolog objašnjava razliku između prostitutke i sponzoruše. U tekstu crnogorska sociološkinja Tanja Vujović između ostalog kaže (i ovo je izvučeno ispod samog naslova teksta):
"Sponzoruše se razlikuju od prostitutki po tome što je kod njih prisutan veći stepen poremećaja mentalne strukture". 
Dakle, po sociološkinji Vujović, i "sponzoruše" i prostitutke imaju "poremećaj mentalne strukture", to se ne dovodi u pitanje. Pričajući o prostituciji u Crnoj Gori, ona navodi da je prostitucija "surov svet", da se devojke i žene "mame" kako bi ušle u taj posao, pominju se makroi i podvodači, ali ni u jednom trenutku se ne pominje koliko je prostitucija opasna za žene koje se time bave. Iz prethodno citirane izjave se može i zaključiti da (ona smatra da) se prostitucijom bave samo osobe sa poremećajem mentalne strukture, dakle ne osobe koje su iz bilo kojih razloga primorane na to (pretnje, ugrožena egzistencija) ili osobe koje su to izabrale slobodnom voljom (u razloge ovde ne možemo ulaziti).

Sociološkinja Tanja Vujović bi svakako podržana predlog AI:
Ona smatra da bi uvođenje prostitucije u legalne tokove doprinelo snažnijem očuvanju porodice i porodičnih vrednosti.
“Prostituciju u Crnoj Gori treba legalizovati, dekriminalizovati i staviti je pod kontrolu države. Tako bi se sprečila maloljetnička prostitucija, smanjilo stvaranje kriminalnih grupa i sprečilo širenje zaraznih bolesti. Legalizacija prostitucije ne znači njeno odobravanje ili stimulisanje, ali predstavlja jedinstven način da se društvo bori sa kriminalnim strukturama koje diriguju, kontolišu i eksploatišu prostituciju”, rekla je Vujović za Pobjedu. 
Ali sa druge strane, "sponzoruše" ... U stvari, nije jasno o čemu je ovaj tekst. Da li o dekriminalizaciji seks-industrije, fenomenu "sponzoruša" ili opasnostima prostitucije. Jedna stvar je pak sasvim jasna u tekstu, "sponzoruše" su gore od prostitutki. I to je ta stigma o kojoj se govori. O prostitutkama nemamo dobro mišljenje, a ove su gore i od njih.

Evo kako to izgleda na konkretnom primeru. U selu Katrge juče je ubijena mlada žena Ivana Ilić. Ubio ju je sedamdesetdvogodišnji Predrag Panić iz istog mesta.


Možda je previše učitavanja da kažemo da ovi komentari u stvari znače - bila je sponzoruša, sama je kriva - ali možda i ne bi.

Nema komentara:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...