03. 05. 2011.

Samo tako, samo tako, to srce želi


Sredinom aprila u Politici je objavljen članak Kazna za bezosećajnost. Članak je napisao njihov redovni saradnik (u rubrikama Život i stil, Ženska strana i u Magazinu), a i naš znanac, psihoterapeut Zoran Milivojević. Sam po sebi, članak je nebitan, skup opštih mesta, ali zato jedna komentatorka govori i više od reči.
Ivana
Volim da čitam Milivojevića, jer ne ostaje usko u okvirima psihologije tako da uvek saznam nešto novo a korisno. Sviđa mi se što Ženska strana ne potcenjuje svoje čitateljke, njihovo znanje, obrazovanje, životno iskustvo, kao što rade mnoge novine okrenute ka ženskim čitaocima. Samo tako nastavite.
Zoran Milivojević,
preuzet iz Politike
Da vidimo šta to novo i korisno nudi Milivojević u svojim tekstovima i javnim nastupima:
Fizička kazna je majka svih kazni i ona je jedna od legitimnih vrsta kažnjavanja, ali često grešimo i izjednačavamo je s fizičkim zlostavljanjem. A tu postoji vrlo oštra razlika. Fizička kazna je zasnovana na tome da se kod deteta izazove neprijatnost, odnosno bol, a ne da dođe do nekih povreda. Roditelji koji udare dete to mogu da učine kao gest ljubavi jer do tog deteta im je stalo i oni žele da to dete promeni ponašanje. Ako ne kažnjavate fizički dete onda vas dete ne doživljava kao autoritet. [Da li je batina izašla iz raja, intervju, Politika]
Po Zoranu Milivojeviću, autoritet se jedino može uspostaviti i dokazati upotrebom fizičke sile. Kakav li je njegov odnos prema braku?
Tradicionalni brak je nastao nekada kada su ljudi bili siromašni i kada su se borili da prežive. Njihov mentalni sklop i njihove emocije bili su prilagodeni ovom nacinu života. Njih nije puno zanimalo uživanje u životu, vec preživljavanje. Tamo gde su ljudi cesto gladni ne postavlja se pitanje smisla života. Njima su roditelji pronalazili muža ili ženu, a kada bi ih spojili, oni su skladno funkcionisali jer je svako od njih igrao polnu ulogu koju im je kultura propisala i koju su dobro naucili i uvežbali kod svoje kuce. Zato što je njihov život težak, oni su naucili da trpe i da se strpe, tako da im nije teško da se dodatno odricu zbog brojne dece koju radaju. [Moderan i tradicionalan brak, članak, Politika]
Dakle, u tradicionalnom braku su zastupljene tradicionalne polne uloge, odnosno muškarac je taj koji vodi glavnu reč, autoritet, a po Milivojeviću, autoritet se uspostavlja i dokazuje silom. Ali, to je tradicionalni brak. Ne bi valjda Milivojević da se vraćamo starim, sa razlogom prevaziđenim modelima?
[Na priču Aleksandra Mandića o Crnogorkama i njihovim ugovorenim brakovima
U toj priči nema zaljubljenosti, a ima ljubavi... nema zaljubljenosti, jer kad su roditelji birali njima onda su u skladu sa svojom pameću birali kako su najbolje mogli... ono što sam ja hteo da kažem, mi gledamo na to kao nešto nazadno, kao nešto što je bilo pre sto godina, ali kad pogledamo na Istok, ceo Istok tako živi, ceo jug tako živi, znači Afrika i tako dalje, i prednost tog modela je u tome što u tom modelu se rađaju deca, a ovaj model gde smo mi opčinjeni nekom iluzijom, jednim mitom o ljubavi koja usrećuje, pa ćemo mi naći onu idealnu polovinu, pa onda idemo kroz život 20, 30, 40 godina i tražimo tu polovinu pa ćemo onda da rodimo sa njom jedno ili dva deteta taj model je neuspešan, i zato Zapad... [Kad Srbe duša boli, Da, možda, ne, RTS]
Ne završi misao Milivojević. Šta Zapad? Omogućuje rađanje dece koja imaju daleko manje šansi da umru pre pete godine od dece rođene u Africi? U Subsaharskoj Africi jedno od osmoro rođene dece umre pre navršene pete godine života. U razvijenim zemljama taj broj je dvadeset puta manji. To su podaci koje zna i Madona, što reče jedna moja prijateljica pre neki dan. Da li ozbiljan psihoterapeut zaista može da tvrdi da je istočni/južni model bolji od zapadnog? Ozbiljan ne, ali zato Zoran Milivojević...

Zanemarimo činjenicu da bi samo ovi citati bili dovoljni da naučno ozbiljnija zajednica zauvek protera Milivojevića na margine, dok se u našoj zajednici tretira kao jedan od najvećih auteriteta za život kao takav. Fokusirajmo se na to šta delo Zorana Milivojevića poručuje Ivani, komentatorki koja ne štedi reči hvale. Ukoliko bi Ivana usvojila model ponašanja koji preporučuje psihoterapeut, trebalo bi da sedi kući, brine se o mužu koga su joj izabrali roditelji, rađa decu, što više to bolje, brine se o njima; ukratko, da preuzme tradicionalnu ulogu namenjenu ženi. Ta tradicionalna uloga nigde ne propisuje čitanje Ženske strane, iako Ženska strana često propisuje vraćanje tradicionalnim ulogama. Avaj, čini mi se da i ta ljubav, kao i ova ljubav Ivane prema tekstovima Zorana Milivojevića, ne uzvraća.

Broj komentara: 10:

  1. Najlakše se uči po modelu... da li to znači da je neki autoritet malog Zorana...

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa... raznima (meni) je to palo na pamet kada su prvi put čitali delo Zokija Milivojevića.

    OdgovoriIzbriši
  3. Pa sad... Pošto nešto malko znam i gospodina i bivšu suprugu, bilo bi već jako bezobrazno da kažem šta konkretno mislim :). Svet je mali...

    OdgovoriIzbriši
  4. Svet je jako mali :) Možemo u 4 oka o tome :kašljuc: :kašljuc:

    OdgovoriIzbriši
  5. Ovaj lik je bolesnik. Gledala sam ga nekom prilikom kod Olje Bećković na neku temu tipa "batina je iz raja izašla" i nije me toliko zgrozilo to što je on bolesnik (takvih pojedinaca uvek ima), već sam se prenerazila od komentara iz neposredne sredine o tome kako je razborito zborio. Bolesna sredina.

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, kao pojedinac je manje interesantan, ali komentari na njega i njegove tvrdnje su neverovatni. Takođe, interesantno je i to što ga guraju u mejnstrim (piše u Politici, pojavljuje se skoro redovno na raznim televizijama) iako tvrdi da decu treba tući, jer je nasilje jedino što razumeju i da su u Africi ljudi srećniji.

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja se u principu ne bih toliko bavila komentarima i njegovim obožavaocima koliko bih rado želela da vidim šta kaže struka na njegove tvrdnje. Baš kao što ga je "saranila" koleginica u onom Utisku Nedelje kad je zastupao "lupkanje po guzi" kao izraz roditeljske ljubavi. Mislim da je on duboko zastranio u jednu bolest uma, i da ga kao takvog i treba tretirati. Kraj će mu doći, sigurno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Na žalost, male su šanse da se struka oglasi na datu temu (Zoki Milivojević). Razlog je jednostavan. On je velika zverka u društvu psihoterapeuta Srbije, tako da mnogima posao zavisi od njega. Sa druge strane imaš činjenicu da su pretežno žene njegove fankinje i meni je to skroz fascinantno. On je u celoj priči nebitan; provalili su ga već tj provaljuju ga lagano i nestaće on sa RTSa i iz Politike isl. Ali doćiće drugi koji će pričati sličnu priču i iste žene će potrčati kod njega. Da ne dužim ovde, mislim da je vreme da sednem da pišem pa se dopisujemo na novom postu :)

      Izbriši
  8. ps. Jedva dokazah tvom blogu da nisam robot. Jedva.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ali sada kad te zna, ne bi trebalo da bude problema, me thinks...

      Izbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...